Akumulacija Liverovići

Akumulacija Liverovići se nalazi na rijeci Gračanici u naselju Liverovićima. Brana je postavljena na morfološki najpovoljnijem i geološki stabilnom ali jako vodopropustljivom terenu, tj. na klisuri Sutjeske. Ova klisura je izgrađena od krečnjaka i dolomita srednjeg trijasa. Ovdje se nalazi i čelo velike župske antiklinale, pa su zbog toga krečnjaci i dolomiti jako isprskali, a uz to su i rasjedima isječeni. U klisuri rijeka Gračanica počinje da ponire, a dalje od sela Laza i sasvim presuši. Ovdje je Gračanica tekla zahvaljujui samo nanosu. U protivnom ona bi se još u ovoj klisuri izgubila kroz prsline i ponore..

Građenje brane je počelo 1954, a završeno 1956. godine prema projektima iz 1952. i 1953. godine. (Izgradjena brana pripada tipu brana od kamenog nabačaja sa uzvodnim zidom od kamena preko kojeg je nabačen »torket« (torket je betonska masa koja se sa vodom pod velikim pritiskom kroz cijevi ubacuje u unutrašnjost) kao vododrživi ekran).

Radi korišćenja voda sliva Gračanice za proizvodnju energije prokopan je tunel kroz Žirovnicu za projektovanu HE Ozrinići od koje se odustalo iz do kraja nerazjašnjenih razloga smatrajući da jezero Liverovići može da podmiri vodom samo Željezaru “Boris Kidrič” u Nikšiću. Poslednjih godina aktivirana je mogućnost izgradnje malih hidroelektrana i prevođenja voda od Željezare do HE Perućica.

Brana je lučno-betonska, visine 43 m i dužine u kruni 110, 97 m. Ukupna zapremina akumulacije iznosi 9,2 m3 vode, a korisna 7,8 hm3. Oblik akumulacije je izdužen i kanjonski; površina 0,9341 km2 ; dužina 3,00km; širina 0,50 km; ukupna zapremina 9.050.000 m3; zapremina –korisna 8.290.000 m3 ; kota normalnog uspora – 736 mnv; kota minimalnog radnog nivoa 719 – mnv; kota maksimalnog uspora 738,30 – mnv; denivelacija vode u bazenu 17,00m;

Prilikom izgradnje predviđena je dužina preliva brane od 60 m (5 prelivnih polja po 12 m). Oblik krune preliva izgrađen je prema profilu Creager-a. Maksimalni usporeni nivo je 738 mnv. Kota krune preliva iznosi 736 mnv. Visina prelivnog mlaza je 2m. Lučni dio je projektovan sa promjenljivim poluprečnikom i konstantni uglom. Maksimalna hidraulička visina brane iznosi 43 m (738 - 695), a građevinska visina 45,50 (740, 50 - 695,00). Usvojen je centralni ugao 2a = 110 0, sa poluprečnicima od R c = 28,0 do RC = 58,75 m. Širina brane u kruni je 2 m. Kolovoz je izveden sa proširenjima sa obje strane po 0,50 m (širina kolovoza 3,0 m). Ova širina kolovoza usvojena je radi korišćenja brane za prebacivanje opreme do zatavaračnice. Na brani (prelivni dio) dimenzioniran je prema najtežem komadu opreme (15 t). Do kote 730,0 brana ima istu širinu (2,0), Ka temeljima širina se povećava, tako da je na koti 700,0 širina brane 6,50. Od kote 700,0 do kote 695, 0 širina je ista (6,50 m). Dubina nanosa je 15 m ( od kote 710 do kote 695, 0). Od kote 695,0 do kote 720, 0 brana se naslanja na stranu, a od kote 720,0 do kote 740,50 oslanja se na oporce. U cijelom profilu brane krečnjak je, na lijevoj strani zdrav, a na desnoj strani dosta isprskan. I u podlozi je na lijevoj polovini zdrav i jedar krečnjak, a na desnoj krečnjak sa jačim preslojcima gline. Na desnoj polovini, na koti 695,00 mnv postojao je lonac prečnika 4.0 m, a dubok 5,0 m, u čijem je dnu otkriven ponor. Pri iskopu temelja brane pojavila su se još dva ponora. Maksimalna debljina brane je 6,5 m (kota 695,0), a minimalna 2,00 m (730, do 740,50).

Nekoliko godina po završetku izgradnje brane počeli su se primjećivati promjene koje su posledica loše izvedenih radova prilikom njene izgradnje, kao i promjene koje su nastale poslije katastrofalnog zemljotresa od 15. 04. 1979. godine. Detaljnim »pregledom« objekta utvrdjeno je:

- da se pojavljuju prsline od 3 do 30 mm dužine, kroz koje se gubila znatna količina vode,

da volobran u dobrom stanju, ali se stiče utisak da je nagnut na uzvodnu stranu,nizvodna kosina nije potpuno ravna, tj. pojavljuju se izbočine i ulegnuća,na lijevom boku brane postoji više mjesta sa intenzivnom vlaženjem.

Poniranje rijeke počelo je da se izrazito manifestuje početkom prvih radova, tj. kopanjem temeljnog rova za branu i izbijanjem optočne štolne, kada su otkriveni ponori. Ovo poniranje ovdje u krečnjačko-dolomitnim stijenama pokazalo se još izrazitije otvaranjem ponora pod usporom u jezeru Liverovići. Ponor se otvorio januara 1958. godine na desnoj obali jezera Liverovića. Ponorske vode u njemu su obilježene početkom 1958. godine i pojavila se na izvoru Perućica kod Glave Zete, za 20 časova. Inženjersko-geološki uslovi za podizanje akumulacije u selu Liverovići su bili jako teški. Glavni problem je bio u eliminisanju poniranja voda u temeljima brane i bokovima akumulacije u rejonu Sutjeske. Ostali dio akumulacije se nalazi u praktično vodonepropusnim verfenskim škriljcima.

Iz navedenog se moglo zaključiti da je problem vododrživosti i stabilnosti brane postao otvoren, tj. da se moralo pristupiti ozbiljnoj sanaciji brane radi očuvanja akumulacije.Idejni projekat o sanaciji brane akumulacije »Liverovići« uradjen je 1981. godine, a revidiran i usvojen 1983. godine. Na osnovu utvrdjenih deformacija na brani i uslova u kojima se nalazi objekat, osnovni zadatak bio je obezbjediti statičku (lokalna stabilnost) i dinamičku (od zemljotresa) stabilnost brane. Ovi problemi su riješeni injektiranjem kamenog nabačaja u tijelo brane i zapunjavanjem šupljina u mjeri koja garantuje njenu stabilnost, čime su poboljšane njene mehaničke i elastične karakteristike. Tokom sanacionih radova na brani su vršena i kontrolna bušenja (sedam dana poslije injektiranja) kojima su provjeravani rezultati injektiranja. Injekciona masa koja je ubrizgavana u tijelo brane sastojala se od: bentonit 5%, cimenat 55%, pijesak 45% , dok se odnos vode prema suvoj injekcionoj masi kretao 1:1 do 1: 0,5. Vododrživost tijela brane riješena je zatvaranjem postojećih prslina

U našoj zemlji do tada na ovakvom terenu nigdje nije podignuta brana. Isto tako, rijetki su primjeri i u svijetu, pa se u to vrijeme imalo malo iskustva u pogledu rešavanja ovakvih inženjersko-goloških problema. I pored toga što su postojali problemi u eliminisanu poniranja tih voda iz akumulacije Liverovića, ovaj problem je savladan pomoću postavljanja dubokih injekcionih zavjesa u temeljima brane i bokovima akumulacije sve do vodonepropusnih verfnskih škriljaca, čime je Željezara “Boris Kidrič” u Nikšiću dobila potrebnu vodu

Osnovna namjena jezera bila je da se koristi kao sistem za proizvodnju električne energije, međutim, osnovna namjena je promijenjena i akumulacija za sada služi za potrebe industrijske proizvodnje u Željezari.