Naša budućnost je u Župi

Naša budućnost je u Župi

Ljubav prema Župi i želja za životom u prirodi i dalje od gradske vreve vratili su bračni par Matijašević na svoje ognjište. Natalija i Zoran Matijašević su u Župi obnovili svoj dom i kako nam u razgovoru kazaše svoju budućnost i budućnost svoje djece vide u Župi. Natalija, po zanimanju mr.sci. zaštite životne sredine zavšila poljoprivredni fakultet, smjer melioracije; zatim magistrirala toksikologiju i remedijaciju zemljišta u sklopu zaštite životne sredine; posjeduje i sertifikate i licence za IPA proficiency testing, QMS i LAB interni provjerivač, licencu za geomehanička ispitivanja. Deset godina radila u Prvoj stručnoj srednjoj školi na formiranju laboratorije i unapređivanju eksperimentalnog rada u laboratoriji za analitičku i fizičku hemiju. Sada je privatni preduzetnik sa sjedištem firme u Župi. Njen muž Zoran – mr metalurgije, odsjek livarstvo završio metalurški fakultet, opšti smjer, magistrirao na odsjeku za livarstvo; radi kao upravnik i tehnolog livnice u Institutu za crnu metalurgiju Nikšić. Autor je desetak naučnih radova iz oblasti livarstva i zaštite životne sredine. Radio na stvaranju novih kvaliteta čeličnog liva koji se koristi u rudarstvu i građevinarstvu. Učestvovao u stvaranju vatrootpornih i koroziono otpornih legura.

Zašto ovaj bračni par nije poput mnogih intelektualaca izabrao život izvan Župe u većim gradskim centrima otkrivamo u razgovoru sa njima.

 

Zbog čega nijeste pošli negdje u Podgoricu ili inostranstvo nego ste se vratili da živite i radite u Župi?

 

Oboje smo skloni životu u prirodi, daleko od urbanih sredina i gradske vreve. Volimo slobodu i nezavisnost koju pruža život u prirodi. Život na selu je rad, ali i veliko uživanje, puno srce i puna pluća. Župa nam je bila idealna, blizu je grada zbog poslova kojima se bavimo, a opet dovoljno daleko da možemo da uživamo u još uvijek očuvanoj i zdravoj seoskoj sredini. Našu odluku da dođemo u Župu i tu i ostanemo najbolje opisuju stihovi: ...„Od svoje majke, ko će naći bolju,

a majka vaša zemlja vam je ova,

bacite pogled po kršu i polju

svuda su groblja vaših pradjedova“...

...„Gorki su tamo zalogaji hljeba,

gdje svoga nije i gdje brata nema::“

 

Šta je to što Župa ima, a nemaju druga mjesta?

 

Župa je jedna zaokružena cjelina, puna prirodnih bogatstava i prirodnih ljepota. U njoj se proizvodi zdrava hrana, udiše čist vazduh i bogata je izvorima pitke vode. Ima povoljnu klimu za uzgoj mnogobrojnih biljnih kultura. Samim tim velike su i mogućnosti za razvoj stočarstva. Mogućnosti za razvoj sportskog i seoskog turizma su velike.

 

Aktivno podržavate sve događaje i akcije u Župi, zbog čega to radite? Zašto kao dobar dio Župljana iz fotelje ne posmatrate kakve se sve to promjene dešavaju u ovom mjestu?

 

Župa je jedan, da tako kažemo, prilično zatvoren sistem, prvo zbog geografskog položaja, pa su i uticaji iz „spoljnog svijeta“ sporo dolazili. To je sa sobom nosilo dobre i loše strane: dobro je to što je životna sredina očuvana i zdrava, ali zato je trpjelo društvo. Bez uticaja sa strane ostala je u nekim stvarima još uvijek u 19. vijeku. Obrazovanje je na niskom stepenu izuzimajući pojedince. I oni koji su se obrazovali, odlazili su iz Župe kao da tu nikad živjeli nijesu. Župa je ostajala bez svoje inteligencije, a time i bez svog razvoja i napretka.

Naš motiv je bio da Župi damo ono što imamo, znanje koje smo stekli i koje još uvijek stičemo, a za uzvrat „uzimamo“ njenu ljepotu i zdravu sredinu. Smatramo, da ako želite nekoga da naučite nečemu, onda morate prvo vi biti primjer, tj. ako od nekoga nešto tražite, morate biti spremni da prvo vi date. Pravi smo radoholičari i želimo da mjesto u kojem živimo uz pomoć komšija i prijatelja učinimo što boljim za život. A, to ne može iz fotelje. Morate pregnuti i biti pozitivan primjer, pomoći svima koji hoće i kojima je naša pomoć potrebna.

 

Šta je potrebno dalje raditi da bi Župa doživjela značajnije promjene na bolje?

 

Nastaviti u istom ritmu „sa malim akcijama“, uključiti što više stanovnika Župe u te akcije, raditi na edukaciji preko malih radionica i sl., raditi na zajedništvu prije svega, jer bez zajedništva i sloge nema ni Župe. Raditi, obavezno, na razvoju seoskog turizma, jer postoje svi preduslovi za ovu granu privrede, a ulaganja su minimalna. Poseban akcenat treba staviti na obrazovanje omladine, pomoći im u osmišljavanju slobodnog vremena kroz kulturna i sportska dešavanja. Usmjeriti ih da stvaraju, jer kroz stvaralaštvo će obezbijediti i ostanak i opstanak u Župi. Na kraju, najbitnije je vratiti status opštine i tim omogućiti otvaranje novih radnih mjesta za stručne i sposobne i nadasve poštene mlade ljude koji bi radili za dobro Župe i za taj rad bili adekvatno plaćeni.

 

Kako doživljavate značaj angažovanja intelektualaca i mladih za stvaranje bolje Župe?

 

Nadovezujemo se na prethodni odgovor, imperativ su mladi ljudi i intelektualci. Svakako, svijet ostaje na mladima, tako i Župa. Mladost sama po sebi bez pomoći znanja i iskustva ne znači ništa.

 

Da li vidite budućnost vaše djece u Župi?

 

Vidimo, naravno. Trudimo se da naša djeca što se tiče obrazovanja ni po čemu ne zaostaju za gradskom djecom, a s druge strane u prednosti su jer žive u zdravoj i lijepoj sredini. Između ostalog, vaspitavamo djecu tako da treba živjeti u skladu sa prirodom, a ne uz prkos njoj, da joj se treba prilagoditi, a ne nju prilagođavati sebi. Radimo na tome da im ovdje obezbijedimo posao, jer je Župa idealna za razvoj preduzetništva.