Deset godina humanosti

Deset godina humanosti

Nedavno je Klub dobrovoljnih davalaca krvi ''Sveti Sava'' proslavio desetogodišnjicu poslovanja i svog humanog rada tokom kojeg su pomogli građanima Crne Gore, ali i regiona. Preko 800 članova davalaca dragocjene tečnosti često puta su spašavali ljudske živote pritom se boreći da kao organizacija opstanu u teškim godinama za rad udruženja ovakvih tipova. Za uspjeh ove organizacije svakako su zaslužni i naši Župljani što kao osnivači, što kao rukovodeći kadrovi, što kao članovi, stoga smo na tu temu razgovarali sa Ratkom Čvorovićem potpredsjednikom kluba.

Koliko građani Nikšića žele da pomognu rad Kluba dobrovoljnog davalaštva krvi Sveti Sava?

Mogu slobodno reći da, srećom ima dosta naših sugrađana koji pomažu klub, to su uglavnom nikšićki privrednici, vlasnici trgovina i ugostiteljskih objekata, više političkih organizacija, kao i pojedinci. Uglavnom oni ljudi koji su prepoznali humanost i dobročinstvo kluba, a koji nemaju, da kažem,  "smetnji" zbog toga.

Da li je ispravna državna politika prema klubovima dobrovoljnih davalaca krvi? Šta je po Vama potrebno tu promijeniti?

Što se tiče podrške državnih institucija, prvenstveno Ministarstva Zdravlja i Transfuzije Crne Gore, gotovo i da nema nikakve podrške ili bilo kakvog stimulansa, makar kad je u pitanju KDDK "Sveti Sava". Mislim da je tek poneki klub, malo bolje, da kažem stimulisan ili da ima neku jaču finansijsku podršku od strane nekog državnog faktora. Neke klubove standardno pomažu opštine grada kome pripadaju, mada je veliki broj klubova vezan za neko preduzeće ili Crveni Krst i oni imaju gotovo sve obezbijeđeno, dok je naš klub bukvalno prepušten sam sebi. Moram reći da je  Nikšćka opština više puta pomagala naš klub, međutim, da ne kažem da je obavezna, ali mislim da može mnogo bolje, počev od dodjele prostorije, znajući da opština ima puno adekvatnih prostora po gradu koji bi služili kao kancelarija za organizovanje i učlanjenje, zatim dodjele prostora za druženje nakon akcije i drugih načina koji bi nam olakšali organizovanje. Činjenica je, da svi iz organizacije rade volonterski, dakle više puta pored rada oko organizovanja, još troše svoja sredstva kako bi se održao sam klub i organizovale akcije u našem gradu kao i akcije van grada kojih ima oko 30 u toku jedne godine. Sve to odradimo uz pomoć donatora i ljudi dobre volje, bez ikakve pomoći države. Skoro svake godine smo radili program rada kluba i slali na razne državne adrese, prvenstveno kod igara na sreću, kako bi dobili neka finansijska sredstva. Jednom smo dobili od igara na sreću 2000€ i jednom od opštine 4900€. Za kontinuirani rad potrebno nam mnogo više, a realno bi bilo makar jednom godišnje, mišljenja sam da je od nas dovoljno da sve ovo organizujemo na pravi način.

Župljani su od samog osnivanja aktivno uklučeni u rad kluba? Koliko ih je sada učlanjeno?

Od samog osnivanja kluba davaoci iz Župe su bili najbrojniji i taj broj je iz akcije u akciju sve veći iako Župa ima svoja dva kluba, klub Župa i NVO brastvo Čvorović. Jedan od 5 osnivača kluba je Božidar Đilas, koji je bio i član upravnog odbora, Branislav Ivanović je član U.O. od osnivanja, Ratko Čvorović (moja malenkost) je od osnivanja kluba u organizaciji, prvo kao član nadzornog odbora, zatim predsjednik U.O. kluba, pa predsjednk kluba, sada sam na mjesto potpredsjednika, dok je trenutni predsjednik kluba Miodrag Peković. Dakle Župljani imaju veliko učešće u radu kluba od samog osnivanja.

Klub priskače u pomoć mnogim građanima širom Crne Gore, ali ima i svojih problema oko organizacije i rada. Kada je bilo najteže vrijeme za rad kluba?

Što se tiče davalaštva, KDDK "Sveti Sava" je odavno broj 1 u CG, njegovi davaoci su u svako doba spremni da se odazovu, bilo da je u pitanju na poziv građana, ili kada je neka nesreća, ili dobrovoljno davanje, čak smo sakupljali razne vrste pomoći, kada je u pitanju bolest djece, zatim u robi i novcu kada su bile poplave u republici Srbiji, zatim organizovanje donatorskih kulturno-zabavnih programa od čijih sredstava su liječeni oboljeli građani Crne Gore itd. Uvijek je bilo poteškoća u organizaciji, prvenstveno zbog finansija, međutim zahvaljujući pregalaštvu pojedinaca i kako volimo da kažemo i osjećamo da nam je pomagao Bog i Sveti Sava, pa smo uspijevali prevazići mnoge probleme. Možda je nezahvalno, ali bih izdvojio težak period kroz koji smo prošli, a to je kada nam je par vodećih ljudi iz organizacije kluba "natovarilo" ne male novčane dugove zbog, da kažem, lošeg vođenja kluba. To nas nije pokolebalo, Upravni Odbor kluba je pored redovnih akcija i putovanja uspio vratiti sva dugovanja i odazvati se svim obavezama.

Samo na kraju da kažem, da sam u ime kluba zahvalan svima koji nam pomažu, što klub opstaje i što uopšte postoji, a u nadi da će i državne institucije konačno prepoznati prave vrijednosti.