Bojović K. Antonije rodom je iz sela Kuta. Hrabro se borio u Balkanskim i I svjetskom ratu. Nezadovoljan ujedinjenjem odmetnuo se u komite i jedno vrijeme bio njihov starješina.

Antonije Bojović, je 15 avgusta 1919. godine bio ranjen u borbi sa bjelašima i srpskom vojskom na Martinićima-Bjelopavlići i živ pao u ruke neprijatelju, koji ga je na vjeru i smjesta najzvjerskije dotukao i izmrcvario. Istom prilikom su poginuli maturant Mileta Andrijević, Blažo Bojović, Mašnić, a Tomaš Marković i K. Simović, koji su u borbi zarobljeni, na najsramniji način su strijeljani. 

Antonije Bojović bio je brat komandira crnogorske vojske Dragiše. Njihov otac Milosav Bojović, plemenski kapetan i poslanik Crnogorske narodne skupštine, unuk je znamenitog plemenskog kapetana Miloša Bojovića, istaknutog junaka sa Vučjeg Dola 1876. godine.

Dragiša Bojović je imao petoro braće: Radula (poginuo 1897, Kuta), Blaža (ubijen od strane srpske vojske i bjelaša u Martinićima 1919), Antonija (ubijen 1919. godine u Martinićima od strane srpske vojske i bjelaša), Mila (poginuo 1920. godine u selu Kuta u obračunu s pripadnicima srpske vojske, žandarmerije i bjelaša) i Lazara (umro 1972. godine.