Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

Biljni i životinjski svijet

Litardijerov procjepak (Scilla litardierei Breist.) ukras Zabrana u nestajanju

Reljef i klima bitno utiču na raspored i bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta nekog prostora. Župa je bogata raznovrsnim biljnim svijetom. Čitava dolinska ravan i padine koje joj gravitiraju su bogastvo koje još uvijek čeka da do kraja bude istraženo.

Preplitanje mediteranske i kontinentalne klime kao i reljef, hidrografija i geološki sastav terena uslovili su raznovrsnost biljnog svijeta. Na tako malom prostoru tokom proljeća i ljeta može se vidjeti mnogo lijepih biljnih vrsta koje plijene svojim mirisom i šarenilom boja. Najljepši dio Župe je Zabran kralja Nikole (1186mnv) sa bogatom šumom obične evropske bukve (Fagus sylvatica L.) koja u vrućim ljetnjim danima pravi prijatnu hladovinu, kao i hladno izvorište rijeke Gračanice koje osvježi svakog putnika namjernika. Posebnu ljepotu cijelom toku rijeke Gračanice (29km) daju stabla bijele vrbe (Salix albaL.) i uskolisne sive vrbe (Salix eleagnos Scop.).

Na području Zabrana kao i duž svog cijelog toka rijeka Gračanica tokom godine kad su obilnije padavine plavi okolne livade i pravi močvarna staništa gdje dominiraju trska (Phragmites australis (Cav.) Trin. ex Steudel), vrbičica (Lythrum salicaria L.), metvica (Mentha pulegium L.), kiprovina (Epilobium angustifolium L.), vodena bokvica (Alisma plantago – aquatica L.), lincura, mala svećica (Gentiana pneumonanthe L.) kao i druge biljne vrste. Još od davnih vremena botaničari su posjećivali Župu zadržavajući se u ovom kraju vrlo kratko. Njihova interesovanja su uglavnom bila usmjerena ka istraživanju flore sjevernih i primorskih krajeva Crne Gore. Botanička istraživanja na prostoru Župe su rađena od kraja XIX vijeka do početka XXI vijeka ( 1873 god. Josip Pančić, 1899 god. Josef Rohlena, 1987 god. Jelena Blaženčić, 2000 – 2007 god. Nada Bubanja). Ovim istraživanjima je zabilježeno oko 350 biljnih vrsta za područje Župe što predstavlja 1/10 ili 10% od cjelokupne flore Crne Gore. Ističe se određen broj endemskih, reliktnih kao i zakonom zaštićenih biljnih vrsta. Među endemima se izdvajaju

– endemi Dinarida – šarena krabljica (Chaerophyllum coloratumL.), rascjepani kukurjek (Helleborus multifidus Vis.), karglov zvinčac (Bupleurum karglii Vis.), litardijerov procjepak (Scilla litardierei Breist.)

– endemi jugoistočnih Dinarida – Tomazinijeva pucavica (Silene tommasinii Vis.), Nikolin različak (Centaurea nicolai Bald.)

– endem primorskih Dinarida – zvončac sitnolisni (Edrianthus tenuifolius (W.&K.)A.D.C. in D.C.)

– endemi Balkanskog poluostrva – pančićeva mliječ (Cicerbita pancicci (Vis.)Beauverd), kotrljan lepezasti (Eryngium palmatum Pančić&Vis), zvončić piramidalni (Campanula pyramidalis L.)

Na prostoru Zabrana kralja Nikole 2003 godine pronađena je biljna vrsta koja do tada nije bila poznata za Crnu Goru – srčanica, oštrika (Onosma pseudoarenaria ssp.tridentina (Wettst.) Br.- Bl.).

Ostaci nekada velike i široko rasprostranjene populacije nekih biljnih vrsta koje su uspjele da prežive ledeno doba tzv. reliktne vrste su prisutne na području Župe – crni grab (Ostrya carpynifolia Scop.), makedonski hrast (Quercus trojana Webb), zvončić (Campanula lingulata Waldst.&Kit), siva rezuha (Cardamine glauca Spreng in D.C), jablan žuti (Trollius europaeus L.), orah (Juglans regia L.) i dr.

Od vrsta koje su zakonom zaštićene prisutne su visibaba (Galanthus nivalis L.), dokoljen (Narcissus poeticus L. ssp. radiflorus (Salisb.)Baker, jablan žuti (Trollius europaeus L.), crvena naglavica (Cephalanthera rubra (L.)L.C.M.Rich), kaćunak (Dactylorhiza incarnata (L.)Soo.), kaluđarka, močvarnica (Epipactis helleborine (L.)Cr, Epipactis palustris (L.)Cr.), vranjak (Gymnodenia conopsea (R.)R.Br.), kokoška, gnijezdovica (Neotia nidus-avis (l.)l.C.M.Rich), mirisni kaćunak (Orchis morio L.).

Na prostoru Župe je zastupljen i veliki broj ljekovitih biljnih vrsta među kojima se ističu kantarion (Hypericum perforatum L.), hajdučka trava (Achillea crithmifolia Waldst.&Kit.), pelin (Artemisia absinthium L.), majčina dušica (Thymus longicaulis C.Presl.), metvica, nana (Mentha aquatica L.), žalfija (Salvia pratensis L.), žuti gavez (Symphytum tuberosum L.) i druge.

Na mjestima gdje se proširuje rečno korito i gdje vode ima u suvom dijelu godine javlja se ritska šuma ( kod manastira Svetog Luke). Uz samu obalu rijeke javljaju se vrbe i topole. U ravni doline pretežno se nalaze njive i bašte, kultivisane livade, voćnjaci i sl. Na padinama okolnih planina i brda izdvaja se nekoliko vegetacijskih pojaseva:

– šume i šikare bijelog graba do 800 m nadmorske visine. Pored bijelog graba, važnije vrste drveta u zoni bijelog graba su još: jasen, hrast, crni grab, drijen, lijeska, klen i brijest.

– šume crnog graba se nastavljaju na pojas bijelog graba i rastu na visinama do 900m. Vrste drveta su slične kao u zoni bijelog graba.

– pojas bukove šume zahvata veliko prostranstvo, naročito na prostoru Prekornice, Morakova, Štitova i Kutskog brda. Ove šume se mogu podijeliti na tri subasocijacije:

1) bukova šuma se nastavlja na pojas crnog graba i prostire se do visine od 1300m nadmorske visine. Većinom je to ista bukova šuma.

2) šume bukve i jele se nastavljaju na brdski pojas bukove šume i dostižu visinu od 1600m nadmorske visine. Zastupljene su u predjelima Morakova, Štitova i dr.

3) subalpijska bukova šuma je razvijena iznad pojasa bukve i jele. Često izgrađuju poslednji šumski pojas, iznad nje su pašnjaci i visokoplaninske goleti

– šume munike rastu na visinama od 1550-2000m . One zauzimaju veliko prostranstvo na Štitovu, Prekornici i Maganiku. Mjestimično se spuštaju niže u predjelu Kuta. Najveću površinu munika zauzima u predjelu Štitova gdje se javlja kao posebna endemična asocijacija. Drvo munike služi kao sirovina za proizvodnju katrana i građevinskog drveta koje se koristi u brodogradnji.

– pojas klekovine i bora se nalazi na niskim planinama kao što je Prekornica, iznad pojasa subalpijske bukve i čini gornju šumsku granicu.

– pojas planinskih pašnjaka i goleti se prirodno nalazi iznad šumske zone na visini od 2000m. Usled antropogenih uticaja, prvenstveno zbog paljenja i sječe šuma, došlo je do stvaranja pašnjačkih i livadskih površina i na visinama od oko 1300m nadmorske visine. Većinom se površine pašnjaka i livada nalaze na visokim zaravnima Lukavice, Krnova, Konjska i Skladana.

Danas je veliki dio tih površina pokriven tvrdom travom tzv.”tvrdac”. Danas se velike količine drveta koriste za ogrijev i neracionalno se sijeku. Da bi se zaštitile i sačuvale od uništenja velike šumske površine sječa se mora kontrolisati i vršiti intezivno pošumljavanje. Pogotovo se sijeku šume bukve i cera koji se većinom koriste za ogrijev i planski zamjenjuju sa tehničkim vrstama drveta.

Životinjski svijet Župe je veoma raznovrstan. Raznovrsnost šuma od četinara do bijelog graba i mediteranskih šibljaka uslovilo je prisustvo raznovrsnih životinja.Od divljih životinja ovdje se sreću zec, vjeverica, lisica i kunica, dok se rjeđe susreću po planinskim predjelima vuk i medjvjed. Pri samim planinskim vrhovima susreću se srne, divokoze i divlje svinje. Od ptica većinom su tu vrapci, vrane, jastreb, soko i orao. Od ptica selica dolaze laste i u jesenjem periodu na Liverovićkom jezeru se spuštaju ždralovi, rode i patke. Jezero je u više navrata poribljavano kalifornijskom pastrmkom, a u poslednje vrijeme i šaranom. U jezeru i njegovim pritokama sada egzistira nekoliko vrsta riba: iz porodice pastrmki potočna sorta pastrmke, jezerska sorta pastrmke i kalifornijska pastrmka, iz porodice šaranskih riba gaovica, gagica i porodica peševa Peš, šarani i klen. Dominantna vrsta je potočna forma pastrmke koja se najbolje adaptirala i poprimila jezerske forme.

U visokim planinama može se sresti i divlja mačka. Visoki planisnki masivi se odlikuju bogatstvom faune insekata i ptica. Najmarkantniji pripadnik ptica je suri orao, jedan od najvećih i najljepših orlova. Nekada je tu živio i bjeloglavi sup . Najrasprostranjenija ptica grabljivica visoko planinske zone je soko ili obična vjetruška. Susrijeće se puzgavac i galcijalni relikti planinski popić i sniježna zeba, tamo gdje se snijeg najviše zadržava.Fauna visokih površi travnatih predjela Lukavice, Krnova, Konjska, Bojovića bara i Luka Bojovića karakteriše veliki broj ptica pjevačica među kojima su najbrojnije Bjelka, Trepetljika, Planinska crvenorepka, Bjela i planinska pliska. Na površima i prisojnim stranama javljaju se jarebica i kamenjarka.

U najvišim četinarskim šumama od ptica se susrijeće tetreb i Lještarka a od sisara se javlja Srna kao i divlja svinja najprivlačnija divljač za lovce. Prostori šuma su bogati grabljivicama: crni medvjed, vuk, lisica, kuna i jazavac. Veliko je bogatstvo i raznovrsnim pticama: djetlići-šareni i srednji, sjenica, šumski zviždak, drozd imelaš, drozd pjevač, slavuj i dr.

Prisutan je veliki broj žaba: mrka, krastača, a u nekim djelovima se srijeće i kornjača. U šumama krša prisutan je i krški gušter. U nekim djelovima uz zmiju šarku je sve prisutniji i poskok a pored rijeka i jezera rasprostranjena je barska i riječna bjelouška.

U izvorištu Gornjeg Morakova, je utvrđeno postojanje endemičkog mrmoljka Fauna insekata u šumama je zastupljena između ostalog i zaštićenim vrstama kao što su šumski mrav, jelenak, nosorožac, leptiri lastin rep , jedarce, Apolonov leptir i sl. Ugroženim vrstama pripada i više vrsta skakavaca. Fauna voda nije dovoljno izučena. Zooplankton vještačkih jezera čine grupe Rotatoria, Cladocera, Copepoda i Protozoa. U fauni dna dominiraju predstavnici grupa: Chironomidae, Oligochaeta i Isopoda.

Osnovu faunističkog sastava vodotoka čine makrozoobentosa: Chiromomidae, Ephemeroptera,Plecoptera, Trichoptera, Olligochaeta, Sumilidae i Isopoda. Strukturu zajednica fitoplanktona čine predstavnici: Bacillariophyita, Dynophyita, Chlorophita, Cyanophyta.Fauna riba u rijekama i vještačkim jezerima je predstavljena kroz: potočna pastrmka, kalifornijskapastrmka, a značajan je i plementiti rak.Najbrojnije ptičje vrste koje zimi posjećuju Liverovićko jezero i sliv Gračanice su: patka gluvara, ćubasta plovka, crnovrati gnjurac, riječni galeb, baljoška, morski gnjurac. Ptice koje se još mogu vidjeti u ovim krajevima su crvenonoga prutka, poljka, pjevačice, poljska ševa, bijela i žuta pliska, crvendać, poljska jarebica i prepelica.

U prelaznim zonama planinskih šuma i dolina više nego na površima je rasprostranjena srna. Naprostoru srednjih nadmorskih visina do najnižih djelova rasprostranjen je zec.Na visokim planinama rasprostranjeni su vuk i lisica, kuna zlatka i kuna bjelka kao i hermelin, u srednjimjazavac. Prisutni su i sitni sisari rovčica, slijepa krtica, mali potkovičar, šišmiš, šumski puh itd.

Novi pogled na vaš rad

Mjesto za reklamu (365 x 270 area)
Najnovije

Prijavite se na newsletter

Želite da budete obaviješteni o novim vijestima? Prijavite se na Newsletter

Facebook
Twitter
Email
WhatsApp

Istaknute kategorije

Budite inspirisani svakom našom pričom koju ćete pročitati

Cilj ovog portala je da promoviše jedan od najlepših krajeva u Crnaoj Gori i svakom mještaninu Župe obezbijedi pravovremeno informisanje

Scroll to Top