Važna tačka razvijanja zajedništva u nekom mjestu je u školi i njenoj saradnji sa zajednicom. Saradnja podrazumijeva partnerstvo između škole, roditelja i zajednice, gdje svi akteri sebi definišu glavni cilj tj. poboljšanje razvoja djece i njihovog sticanja novih znanja, tj. učenja, pritom dijeleći resurse, snagu i odgovornosti. Koalicija je neophodna da bi se osigurala koordinisana, stalna, sistematična i planska saradnja između lokalnog okruženja sa doprinosima individualaca, grupa i lokalnih organizacija.

Uspostavljanje dobre saradnje između škole i zajednice je bitna prvo za školu, jer je mnogo bitno da ”vrata budu otvorena na dvije strane”, što znači da škola obezbjeđuje priliku da u zajednici donese razne programe. Zajednica sa svoje strane obezbjeđuje podršku za školu, školske programe i školske aktivnosti što takođe može biti podržavano od strane individualaca i drugih institucija u zajednici.

Važno je shvatiti da je škola dio zajednice i socijalnog okruženja koji kreira bolju budućnost narednih generacija.

Od značaja je kako za školu tako i za pojedince, organizacije i druge ustanove u zajednici da koordinirano rade zajedno kako bi stvorili zajedničko povjerenje i ohrabrili kulturni dijalog. Ova saradnja otvara prostor za zajedničko učenje jednih od drugih. To je otvoreni put za obrazovanje djece kako bi oni dalje individualno razvijali socijalne i kulturne vrijednosti uz snaženje osjećaja pripadnosti i želje za razvojem svog zavičaja. Važno je napomenuti da su škole koje su uključene u saradnju u zajednici boljeg kvaliteta učenja i u krajnjem boljeg kvaliteta življenja za djecu i njihove porodice.

Teoretska pozadina značaja ove saradnje u razvijenim zemljama je počela mnogo ranije. Epstein je 1995. godine razvio model  ”škola, porodica i zajednica”. Autor je opisao šest načina uključivanja roditelja u aktivnosti škole i ohrabrivanja partnerstava: roditeljstvo, komunikacija, volontiranje, učenje kod kuće, donošenje odluka i na kraju saradnja sa svima u zajednici.

Pored toga sama škola mora brže i jače da gradi partnerstvo sa različitim individualcima i institucijama u zajednici, prije svih sa opštinom, vladinim i nevladinim organizacijama, preduzećima, kulturnim i sportskim institucijama, religijskom zajednicom, drugim školama i sl.

Prema Welchu i Šeridanu partnerstvo između škole i zajednice uključuje rađanje i razmjenu novih ideja , resursa, usluga i znanja kako bi se zadovoljile potrebe samih đaka i zajednice u cjelini. Ovo partnerstvo kombinuje materijalne i finansijske resurse svih i za potrebe svih u zajednici.

Po Šeridanu saradnja znači više od zajedničkog rada; znači promjenu u viđenju i strukturi saradnje individualaca i institucija.

Saradnja znači rušenje granica između pojedinaca i institucija.

Tokom svake saradnje različite individue se susreću zajedno svaki sa različitim znanjima, vještinama, iskustvima, tačkama gledišta… Toliko različitosti se shvata prije kao prednost nego ograničenje.

Osnovna svrha saradnje može biti identifikovana na sledeće načine:

Povezivanje predstavnika zajednice-individualaca i institucija sa namjerom stvaranja veće socijalne kohezije i identiteta zajednice.

Uspostavljanje sigurnog okruženja, prevencija neželjenih oblika ponašanja (nasilja, nezaposlenosti, siromaštva i psihosocijalnih problema djece, adolescenata, porodica i društva) i preuzimanje odgovornosti za zdrave stilove života

Zajednička pomoć i podrška razvoju zajednice, sprovođenju promjena uključujući ohrabrivanje kulturnog razvoja i otvaranje mogućnosti za kulturne aktivnosti.

Bolja briga o ispravnom holističkom razvoju djece i adolescenata

Poboljšanje efikasnosti samog školskog sistema kroz preuzimanje odgovornosti u planiranju, provođenju i evaluaciji školskih programa i servisa.

Prednost saradnje škole i zajednice je da svi postaju jači i motivisaniji ka povećanju ciljeva.

Slovenija kao zemlja puno ulaže u ovakve vidove saradnje u lokalnim zajednicama  stoga vam pokušavamo prenijeti i neke primjere dobre prakse koji su zabilježeni kod njih.

Primjer 1

Jedna urbana škola je primjer odlične generacijske saradnje. Đaci za penzionersku populaciju obezbjeđuju različite usluge: predstave za penzionere, učenje starih osoba kompjuterskim vještinama, vježbe za mršavljenje… Isto tako stariji uče mlađe izradi rukotvorina prenoseći im korisna znanja.

Primjer 2

Đaci, nastavnici i tri penzionera u slovenačkoj školi u Jasenicama zajedno učestvuju u nizu naučnih eksperimenata koji se predstavljaju na sajmu nauke u Ljubljani.

Primjer 3

Organizovanje nedeljne šetnje za roditelje i njihovu djecu kroz lokalnu zajednicu. Kvalifikovani vodič privlači i djecu i roditelje iz drugih lokalnih zajednica da se priključe manifestaciji. Ovo znači bolje korišćenje slobodnog vremena za porodice, povećanje motivacije za planinarenjem i zdravim stilovima života.

Primjer 4

Ovaj primjer je malo drugačiji od ostalih. Radi se o interdisciplinarnom projektu lokalnog svetionika i turizma za mlade. Projekat je uključio saradnju đaka i nastavnika, roditelja nekoliko institucija, lokalnih aktera poput opština, hotela, muzeja, lokalnih kulturnih radnika i studenata sa fakulteta za turizam iz Turske, Rumunije i Crne Gore. Glavna aktivnost je organizovanje druženja svih u muzejima, svetionicima i sl. Osim toga zajednički su dizajnirane i brošure za lokalno stanovništvo i turiste.

Zaključak je da je škola značajna za razvoj saradnje u zajednici. Krucijalno je da zajednica i škola shvate značaj saradnje i zajedništva i prednosti koje im saradnja može donijeti .

 Župa je nedavno imala lijep primjer saradnje škole, mjesne zajednice, individualaca i privatnog sektora, kada je za đake 9. razreda iz OŠ ”Dušan Bojović” obezbijeđena ekskurzija za sve. Ipak, dosta prethodnih primjera saradnje je propušteno, pa se nadalje valja učiti i na tim lošim primjerima. Saradnja nadalje mora biti ne pojedinačna pojava, već stalna praksa za dobro svih u zajednici.

Izvor: Saradnja između osnovne škole i zajednice sa primjerima dobre prakse, Barbara Šteh, Jana Kalin, Petra Gregorčič Mrvar

Ovaj tekst se objavljuje u sklopu projekta ”Zajedno za budućnost Župe”  kojeg finansira Evropska unija kroz projekat FORS Montenegra “Let’s Grow Together with IPA 2”. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost organizacije Župa u srcu koja realizuje projekat i ni na koji način se ne može smatrati da odražava stavove Evropske unije.