Deset punih godina Lazar Ćipranić iz Liverovića bije bitku sa otpadom koji ostane kada se Liverovićko jezero u ljetnjim mjesecima povuče. Upornost i želja da se mjesto u kojem živi učini ljepšim podstakle su Lazara da pošto je pošao u penziju krene u, činilo se najprije, zbog količine otpada ,,solomonski poduhvat”. Najprije su se svi čudili šta to radi ovaj penzioner na obalama Liverovićkog jezera. Čak ga je i porodica nagovarala da se okane posla koji je činilo se nemoguće bilo završiti.

Ipak, njegov poduhvat je počeo da daje rezultate pošto, kako nam reče dok smo šetali i divili se pejzažu koji okružuje ovo jezero, svake godine bude sve manje i manje otpada, iako smo mogli da vidimo nekoliko sakupljenih gomila otpada spremnih za pakovanje u vreće.

Nekad su to kako kaže Lazar bile gomile i gomile otpada koje su sami mještani odlagali u blizini obale jezera, ali i onog kojeg je rijeka Gračanica ,,snosila” u jezero. Pokazujući na obalu Lazar tvrdi: ,,Na ovom prostoru prije nekoliko godina ništa nije bilo nego samo otpad”. Kako se krenulo sa organizovanim odvozom otpada u Župi i posao za Lazara je bio značajno olakšan. Na pitanje koliko je otpada do sada sakupio na prostoru od oko 700 m od Doma u Liverovićima Lazar odmahuje glavom: ,,To su bile tone i tone otpada raznih vrsta od kojih su ostaci kesa bili najteži za sakupljanje. Sada je najviše preostalo stakla za pokupiti.”, priča ovaj lokalni ekološki aktivista i entuzijasta.

Sav prikupljeni otpad Lazar upakuje u kese i srijedom iznese na cestu gdje se konačno i pokupi od strane JP Komunalno Nikšić. Bilo je godina da je sakupljao i preko 100 kesa otpada. Ove godine je taj broj značajno manji tako da Lazar očekuje da sledeće godine neće biti ovog posla.

Lazar ne može da razumije zbog čega ljudi nemaju ekološku svijest već često koriste prirodu kao kantu za otpatke. Još teže je razumjeti kaže Lazar to što nema više mladih iz Liverovića, ali i iz drugih djelova Župe da mu pomognu u ovom poslu.

Lazar je jedan od primjera odnosa prema prirodi kojih nema mnogo ne samo u Župi nego i u Crnoj Gori. Ipak njegov primjer izgleda ne ostavlja ravnodušnim ni mještane oko njega. Sličan primjer održavanja i čišćenja obale jezera kaže Lazar postoji nedaleko od njega. ,,Ne mogu da ne pomenem mog mještanina Ranka Vlahovića, koji je takođe na jednom dijelu obale čistio velike količine otpada i koji svake godine prirodni park od bijelih vrba održava i sređuje.” U blizini ovog prostora nekada je bilo i kupalište gdje su generacije provodile vrele ljetnje dane u druženju i rashlađivanju.

Tako Lazar dok čuva nekoliko koza obalama Liverovićkog jezera nakon deset godina prostor dovodi do toga da je moguće njime prošetati i uživati pored vode. Kako je prostor postao čistiji tako su i mještani počeli da ga koriste da pred veče prošetaju obalama jezera,  a Lazar iako nije član nijednog ekološkog udruženja predanije od mnogih u ovaj prostor vraća čistu prirodu dajući na svoj način doprinos uljepšanju Župe.

Primjer za poštovanje i divljenje u vremenu kada se malo brine o životnoj sredini koja nas okružuje.