”Naravno da je veliko zadovoljstvo za nas kada dođemo do još jednog projekta. Od onog dana kada je gospodin Grbović uzeo kormilo vođenja opštine Nikšić u ruke mislim da je evidentno koliko je stvari urađeno i moje mišljenje je da treba da se okanemo nekih razmišljanja iz prošlosti i svoju snagu, energije i misli usmjerimo na to kako da završimo što više posla, jer nemamo rezervne ljude, rezervnu zemlju, rezervne gradonačelnike.’’ bile su riječi tadašnjeg Ministra poljoprivrede Petra Ivanovića, na skupu upriličenom prilikom otvaranja bunara i vodovoda u najvećem župskom selu Kuta sredinom oktobra 2014. godine. No, sve bi bilo idilično da iz otvorenog bunara nikada nije popijena ni kap vode, pa se poslije dvije godine skup proslave, pokazalo se, pretvorio u komemoraciju još jednom promašenom projektu u Župi. Sokovi i šljivovica, koji su tom prilikom služeni, danas nam izgledaju kao sa pokajanja.

Ovog preminulog novorođenčeta se njegovi stvaraoci danas ni ne sjećaju, pa ni pomen da mu održe, jer je već dvije godine prošlo od kad je siromah nestao i sa njim tek rođena nada. Vijest o rođenju tada je prenijelo i nekoliko medija koji se zadesiše na rođenju.

Da smrt bude još bolnija samo ga se poneki član grupe, koja ga je stvarala, sjeti i u svojim govorima pomene kako je uspješan i veliki, dok vijest o njegovom rođenju njegovi očevi još uvijek čuvaju na svojim sajtovima.

 Tomo Knežević, predstavljen tada kao predstavnik MZ Župa zadužen za praćenje realizacije ovog projekta, idejni otac, na komemoraciji se tada zahvalio gradonačelniku Nikšića i ministru Ivanoviću na podršci koja je dovela do poboljšanja uslova života mještana Kuta, koji se, kako je rekao od 2000. godine teško snalaze za vodu tokom ljetnjih mjesci. ‘’Ovu priliku koristim da pozdravim gospodina Ministra poljoprivrede i vodoprivrede, gospodina Predsjednika Opštine Nikšić Grbovića sa saradnicima, gospodina zamjenika ministra za vodoprivredu Vojinovića i ostale njihove saradnike. Ovom prilikom puštamo u rad bunar, koji će koristiti za dodatno snabdijevanje Župe i Kuta za nekih 80 domaćinstava kad bude nestašica vode. Ovaj bunar, na ovo mjesto možemo se zahvaliti Grboviću. Zaboravićemo cistrijerne i imaćemo vode u naša kupatila“, rekao je između ostalog tada Knežević.

Tadašnji  i sadašnji Predsjednik Opštine Nikšić Veselin Grbović je na rođenju i istovremenoj komemoraciji bunara između ostalog rekao: ‘’Zaista mi je veliko zadovoljstvo što smo uspjeli da riješimo jedan dug problem Župe, pogotovo ovog dijela, jer sam i kao direktor Boksita dok sam bio, imali smo te probleme stalno i pokušavali da ih rešavamo, ali su se uvijek nekako problemi javljali raznih vrsta. Međutim sada je došla situacija da možemo reći da Župa neće imati problema sa vodom. Vodovod je nabavio i vodomjere, ugradio, tako da se naplaćuje ova voda i sa time je obezbijeđeno jedno kvalitetno održavanje. Nadamo se da ćemo ovim smjerom nastaviti i taj dio koji se nalazi na ovim velikim kotama, koje su i zaista teško pristupačne da ćemo i to riješiti.

Da komemoracija bude potpuna potrudili su se neki od mještana koji onako ushićeni, kao na rođenju i ne znaše da se radi o komemoraciji, dadoše svoje izjave podrške.

Nikola Rašković nekadašnji Presjednik MZ Župa u svom govoru tada između ostalih riječi ushićenja tada izjavi: ‘’Ovaj bunar i vodovod su od velikog značaja. Ovaj vodovod će sada pospješiti vodosnabdijevanje Župe, a i Kuta. Greota je da Župa nema osnovne uslove za Život, jer je Župa jedina mjesna zajednica koja se ne raseljava, jer je u Župi 7000 hiljada stanovnika. Vidjeli smo po glasačkim listićima i kad je bio popis stanovništva.’’

Milosav Lončar mještanin koji je u mislima tada vidio obilje koje donosi voda sa ushićenjem tada izjavi ‘’Ovaj kraj posebno donja Kuta su bili ugroženi bez vode. Nikako nijesmo imali vodu. Otkad je došao naš dragi predsjednik Veselin Grbović dao je obećanje da će nam ispuniti volju i za njegova kratkoga mandata to je nekih 3-4 mjeseca prošlo, došli smo mi na ideju i odabrali mjesto đe ćemo da izvršimo bušenje bunara. Smatramo da smo sa ovim riješili problem za jedno 60-80 domaćinstava u sušnim danima. Ovo za nas znači mnogo, jer možemo da držimo farme pilića i govedi što odgovara našem terenu, jer su nama imanja mala.’’

I poslije dvije godine od smrti još jednog propalog projekta tog se novorođenčeta niko ne sjeća. Zaboravili su ga njegovi najmiliji, koji ni vijenac cvijeća na dan njegove smrti da mu polože, plašeći se da će iz njega ustati duhovi tražeći da pitanje vodosnabdijevanja Kuta i Župe konačno bude riješeno. Neka što zaboraviše tvorci svoje vodeno čedo nego i mještani Kuta, već drugu godinu od tada nastaviše živote kao da mučenik nije ni nastajao, družeći se sa cistijernama i bidonima.

Da na dvogodišnjicu od njegove smrti ne bude zaboravljen rodi se i ovaj tekst, sa citatima govornika koje nijesmo željeli uređivati kako ne bi pokvarili idilu rođenja iliti komemoracije. Poslije dvije godine od prerane smrti rodi se tekst koji opominje Župljane da u budućnosti ne čine iste greške i ne idu ovakvim smjerom, kako reče jedan od govornika. Video sa komemoracije perspektivnog ‘’Bunara i vodovoda Kuta’’ možete pogledati na linku Ministarstva Poljoprivrede www.minpolj.gov.me