Preko 25.000.000 tona izvađene rude boksita od većinom plodne zemlje stvorili su sa sobom 92 hektara izrovane i neplodne zemlje na 5 rudokopa čija rekultivacija nikada nije završena. Ovaj otpad ima različite fizičke i hemijske karakteristike, usled čega postoje i različite mogućnosti zagađenja prirodne okoline.

Iako su po Zakonu o rudarstvu sredstva od koncesije trebala da pripadnu mjestu u kojem se vrši eksploatacija to se nije desilo, tako da je Župa umjesto koncesije dobila velike  ekološke probleme. Šezdeset jednogodišnjom eksploatacijom rude poremećeni su seoski izvori, putevi oštećeni, podzemne vode pomiješale su se sa otpadnim iz rudokopa, a od eksplozija u rudnicima, koji se u pojedinim mjestima Župe nalaze u neposrednoj blizini njihovih kuća, ispucali su objekti.

Župa ništa bolje nije ”prošla” ni nakon izgradnje vještačke akumulacije Liverovići. Izgradnjom akumulacije potopljeno je najmanje 150 ha najplodnije župske zemlje, a od godišnje potrošnje od 13.000.000 m3 koliko je trošila Željezara Nikšić u tehnološkom procesu od 1957. godine nije vraćeno u Župu bukvalno ništa.
Ista situacija je bila i sa eksploatacijom miliona kubika šumske građe koja je odvezena sa župske zemlje.

U Župi je i dugo vremena bila asvaltna baza iz koje su odvezeni milioni kubika materijala. U jednom periodu intezivno se obavljala i eksploatacija pijeska od čega ovaj kraj nije imao koristi već samo velike štete.

Negativni uticaj na prirodne ljepote i čak u zaštićenim oblastima poput Zabrana Kralja Nikole Morakovu konstantno postoji. Nad Župom ”vise” nerekultivisani rudokopi koji će jednog dana morati da se rekultivišu. Sve dok je tako, Župa ne može imati ekonomski razvoj pošto su glavne poluge razvoja ovog kraja turizam i poljoprivreda. Ove dvije grane industrije, bez obzira što je Župa rudarski kraj, jedino mogu povećati razvoj našeg kraja. Župljani prije svih treba da shvate ovo i da daju lični doprinos u svim porama društva.

zupa.today