Kako je teren Župe izgrađen od karbonatnih sedimenata, koji su uz povoljnu klimu bili izloženi karstifikaciji, to su i zastupljeni brojni oblici kraškog reljefa – polja, vrtače, uvale, škrape, škripovi, žljebovi, suve i slijepe doline, jame, pećine. Pored fluvijalne i kraške, ima i tragova glacijalne erozije naročito na području doline Gračanice. Lednici su se spuštali u dolinu Gračanice sa dvije strane: sa sjeveroistoka od Velikog i Malog Žurima, a drugi od Prekornice i Maganika niz rječnu dolinu. Lednici su se spuštali duž oboda polja i oslobađali dio svog morenskog materijala, koji su preuzimali potoci i rijeke, dalje ga nosili i njime zasipali stare karsne uvale.

Dno doline Gračanice je različitog nagiba i ekspozicije, što je imalo uticaja pri podizanju objekata. Teren sa nagibom od 3 % zauzima 40,8 % ukupne površine kraja, a sa nagibom od 3 – 5 % zauzima 11,6 % prostora. Ovi tereni su najveći potencijal za razvoj naselja, poljoprivrednu proizvodnju, eksploataciju i dr. Strmi teren, sa nagibom od 21 – 31 % u ukupnoj površini čini 4,5 %. To su strmi odsjeci krečnjačkog tipa sa laporcem i glinom. Prostor između izohipsi, koje označavaju visinu od 750 mnv i 800 mnv je zapravo najveći i najizgrađeniji, a i najgušće naseljen.

Zbog različitog sastava terena različite su i hidrološke pojave u slivu rijeke Gračanice. Na sjevero-zapadnom i zapadnom dijelu doline Gračanice zastupljeni su trijaski krečnjaci – vodopropusne stijene, te su ti prostori oskudni izvorskom vodom, a rijetki su manji vodotoci. S druge strane, dno doline grade oligomiocene gline – vodonepropusne stijene, te su na tom prostoru brojni izvori, vrela različite izdašnosti i rječni tokovi

Smatra se, da je tok rijeke Gračanice određen tekotonskom pukotinom koji je imala presudan značaj u formiranju polja, naročito njegovog sjeveroistočnog i istočnog. Kako je ova dolina bila u diluvijumu zahvaćena ledom to i do danas su ostali tragovi morena. Čeone morene se nalaze kod Liverovića, a najljepši, školski primjer čeone morene, očuvan je kod Bjeloševine. Zahvaljujući padu (od 28 promila) rijeka Gračanica ima veliku moć razaranja. Protičući kroz stijene različitog sastava Gračanica je nosila velike količine materijala i tako uticala na formiranje oblika i pokrova nikšićkog polja.

Hidrološke karakteristike Gračanice

Gračanica izvire u tri rukavca u vidu razbijenog izvorišta na oko 1186 m nadmorske visine. Kod Jerininog grada na visini od 903 m n.v. spaja se sa potokom Susjed (Smrdan), koji izbija u podnožju Prekornice na visini 972 m n.v. čineći stalni tok Gračanice.

Na samom početku svoga toka Gračanica ima veliki pad, i pri tom prihvata vode većeg broja manjih izvora i potoka, nakon čega ”silazi” u župsku ravnicu, kroz koju je uklesala svoj tok sve do ulivanja u Liverovićko jezero. Ravničarskim dijelom Župe u Gračanicu se uliva veliki broj bujičnih potoka naročito u periodima velikih kiša.

Rijeka Gračanica, od koje se stvara Liverovićko jezero, ima pritoke sa desne strane: Usovina, Slatišnjak, Mačak, Žljebina i Revina, a sa lijeve strane pritoke su: Bukovik, Gojuša i Jablanica. U vrijeme jakih padavina značajne pritoke su i: Mijatov potok, Radulovića potok, Babina rupa i Botanac.

Gračanica je sezonska rijeka koja se u samom toku zimske polovine godine uliva svojim tokom od 29 km u Zetu. Ona je bujičnog karaktera, kao i sve njene pritoke. Naročito mnogo nanosa daju njene desne pritoke, a ponajviše Mačak, posebno zbog činjenice da u gornjim tokovima prolaze kroz eruptivnu raspadnutu zonu i kroz krečnjačke drobine.

Gračanica ljeti prima vodu velikog broja izvora koji se nalaze pored i u blizini korita. Od njenog izvorišta pa sve nizvodno do Slatišnjaka, voda joj se postepeno povećava primanjem vode okolnih izvora. To su potvrdila simultana mjerenja gdje se vidi da je razlika u protoku na početku toka i sredinom toka do 2,5 puta veća. Od Slatišnjaka polako do MIolja Polja i dalje do sela Glušje sasvim i nestaje u aluvijalnim nanosima.

Na ovom dijelu terena se javlja veliki broj izvora različite izdašnosti od pištevina, curaka do izvora sa nekolko litara u sekundi. Najveći broj izvora na kontaktu propusnih i vodonepropusnih stijena. Izvori se često javljaju u vidu manjih curaka preko finih plavičastih glina. Glina leži iznad nivoa vode u Gračanici na oko pola metra na samoj desnoj obali. Ovakvog tipa su skoro svi izvori koji se nalaze pored obale Gračanice sve do ušća Slatišnjaka. Najveći broj izvora se javlja u samom propustljivom sloju. Oni se pojave u vrijeme velikih voda dok u vrijeme malih voda najčešće presuše ili se svedu na pištevine.

Veoma je mali broj izvora na području Župe koji imaju izdašnost veću od 2 l/s. Najveći izvori na ovom području su: Blace, Susjed, Crni Oštak, Đedov studenac, Mijatov izvor, Žukovica, Knez voda, Brankova greda, Vrelo, Striječeva luka i dr.

Površina sliva Gračanice iznosi 65 km2. Srednji višegodišnji proticaj Gračanice za period 1929-1965. godine na vodomjernoj stanici Glušje iznosi oko 1,8 m3/s. Najmanji proticaji su bili u periodu jul-septembar, a najveći u novembru i decembru.

Gračanica ima kišno – sniježni režim. Najveći vodostaj je u proljeće, usljed jakih proljećnih kiša i intenzivnog otapanja snijega. Najmanji vodostaj je u ljetnjim mjesecima, kada su male padavine, a visoke temperature.

Karstne izdani prisutne u intenzivno karstifikovanim stijenama Župe, prihranjuju se pretežno direktno od padavina, čiji višegodišnji prosjek, na glavnoj klimatološkoj stanici “Nikšić” iznosi oko 2.000 mm. Od ukupne količine padavina prosječno 70 % ističe preko izvora, dok 30 % otpada na evapotranspiraciju. Pražnjenje karstne izdani vrši se pretežno preko karstnih izvora, čija je minimalna izdašnost, najčešće, u granicama od 100 – 1.000 l/s.

Odnos između minimalne i maksimalne izdašnosti karstnih vrela varira u širokim granicama i najčešće prelazi 1:100. Amplituda kolebanja nivoa karstne izdani je različita na širem području ispitivanog terena i kreće se u granicama od 5 do preko 90 m.

Ideja za izgradnju brane na Gračanici pojavila se pedesetih godina kada je počela intenzivana industrijalizacija u Crnoj Gori.