Još jedan Župljanin, sportista koji krči uspješnu karijeru je fudbaler Sutjeske Stefan Lončar, rođen 1996. godine. Stefan je ove godine debitovao u A selekciji Crne Gore i kako nam je kazao u intervju to mu je najljepši trenutak u karijeri.

1. Ko je najviše uticao na tebe da postaneš fudbaler?

Nije uticao niko, sam sam tražio od roditelja da me upišu, jer sam volio fudbal, sa 6 godina sam prvi put otišao na trening i to traje evo već 16 godina.

2. Kako je raditi sa tako iskusnim trenerom kao što je Nikola Peco Rakojević?

Pa svakako da je velika čast, on je imao veliki uticaj ovo godinu i po dana od kada je došao, jer nijesam igrao pola godine, kada sam se opet vratio u Sutjesku on je došao i ukazao mi šansu, koju sam iskoristio.

3. Gdje bi volio da jednog dana poslije Sutjeske nastaviš karijeru?

To je teško pitanje, ne znam ni sam, bitno mi je da odem negdje đe ću još napredovati i raditi na sebi.

4. U Sutjesci igraš na poziciji zadnjeg veznog, a koja pozicija tebi najviše odgovara?

Da, igram zadnjeg veznog. Ranije sam po potrebi igrao štopera i iza špica, ali mi najviše odgovara pozicija zadnjeg veznog, tu se najbolje osjećam.

5. Poziv za reprezentaciju je svakako velika čast i odgovornost, kako si ga ti doživio?

Naravno da jeste svakako san svakog dječaka koji se bavi fudbalom je da debituje za reprezentaciju svoje zemlje. Igrao sam za U17, U18 i U21 tj mladu reprezentaciju. Osvojio sam titulu sa Sutjeskom i onda je uslijedio taj poziv od Selektora Ljubiše Tumbakovića. To se ne može opisati riječima, to samo ko doživi zna kakav je to osjećaj.

6. Najljepši trenutak u dosadašnjoj karijeri?

Svakako da je to debi za nacionalni tim.

7. Koliko ti profesionalne obaveze ostavljaju prostora za slobodno vrijeme, i kako ga provodiš?

Imam dovoljno slobodnog vremena, negdje odem da odmorim dan, dva i onda nastavim sa obavezama.

8. Najbolji fudbaler na svijetu za tebe je?

Za mene je Lionel Messi, ali svakako da je Cristiano uz njega i uvijek ima tih prepirki ko je bolji, ali svako ima svoje mišljenje i drugačije gledanje na fudbal.

9. Pošto su tvoji korijeni iz Župe, kako bi popularizovao fudbal u njoj i pokrenuo mlade ljude da se bave sportom?

Da tako je, to je moje mjesto koje često posjećujem. Kao dijete sam svaki raspust provodio u školskom dvorištu.Teško pitanje, treba dosta da se uloži da bi došlo do toga, ali ko zna možda jednog dana i neko dođe do te ideje. Svakako da ima djece koja treniraju u Sutjesci, ali je naporno putovati svaki dan. Poznajem nekoliko njih i savjetujem ih da svakako ne trebaju odustati, ipak nažalost ne možemo svi uspjeti.