Nedjelja je sv. Vasilija ostroškog koji je jedan period svog života službovao u Župi. Nadamo se da će iz godine u godinu župska zajednica biti sve bolja i složnija, a da će se jednog dana u slavu ovog velikog svetitelja na Krstovačama obnoviti i crkva u njegovo ime.

Stare knjige su zapisale ovu anegdotu koju ne treba zaboraviti i iz koje treba izvlačiti pouke za buduća pokoljenja.

Pripovijeda se da je sveti Vasilije nekada služio u Župskom manastiru. Kako je vršio službu i u dragovoljićkoj crkvi, on se nastani na Lazu, kod nekakve udovice. Ne prođe mnogo vremena, po Župi počeše da kruže priče da je Vasilije saživio sa ovom udovicom i da je ona sa njime zatrudnjela. Dočuje za to Vuk Nikolić, vrhovni sudac u Župi, pa pozove narod da dođe na jednu poljanu kod Gračanice, sa druge strane Laza. Okupi se čitava Župa i sudije pošalju poruku Vasiliju da odmah dođe sa udovicom na skup. Vasilije dočuje zašto se narod sastao, pa naredi udovici da uzme jedan poveći vagan i potpaše ga ispod raše. Ova ga posluša i pođu zajedno na skup. Kad je vidio da udovica zaista ima veliki trbuh, Vuk Nikolić upita: ”Vasilije, jesi li je? ”Jesam vala i opet ću!”, odgovori ovaj. Vuk zapovijedi narodu da ovo dvoje kamenuju. Vasilije podiže štap i njime se prekrsti i u taj mah se skameniše sve ruke što su bile podigle kamenje. Onda naredi udovici da otpaše rašu. Kad je vidio vagan koji je ispao ispod raše, Vuk sa čitavim narodom kleknu na koljena i stade preklinjati Vasilija da im oprosti i da ih ne prokune zato što su povjerovali lažnim glasinama. Vasilije reče: ”Da bog da i Sveta Bogorodica, u Župi vazda bilo dobrijeh ljudi i velikijeh junaka, no nikada ne bilo sloge i dovijek se jedan s drugijem sudili i davijali!” Kada je ovo izgovorio, opet se prekrsti štapom i svima ruke ožive. Od tada se to mjesto zove Krstovače.

Izvor: Nikšićka Župa, Milan Peković