Subota. Suncem okupana Župa. Iako je zimski dan kod nas sve miriše na proljeće. Na inicijativu osvjedočenog ljubitelja Župe i župskih brda, našeg zemljaka, kapetana bivše JNA Vukote Tomića, veći dio dana smo proveli u obilasku stazom koja je u Župi poznata kao ”Kaluđerski put”. Mala grupa ali odabrana krenula je iz Carina sa 750mnv preko Gradine najprije do Bistijerne i 1045 mnv gdje se nalazi temelj možda najstarije crkve u Župi. Uspon veliki, ali i naša upornost da ga pređemo. Gradina kao rijetko koje brdo pruža osjećaj koji imate kada obilazite Maganik. Okomite grede sa puno usjeka i jedan put za razgledanje i rekreaciju više nego izmišljen. Koliko Vukota voli ovaj kraj vidjeli smo u svakom njegovom koraku, zastajanju, razgledanju, fotografisanju svakog dijela kuda smo prošli. Gradina nas je poslije nekoliko stotina metara hoda zagrlila svojom ljepotom i jedinstvenošću. Njoj je već počelo proljeće. Vidimo to iz prvih visibaba ove godine. Taj prekrasni cvijet samo je jedan u nizu od biljnih vrsta koje su svoje sklonište pronašli na Gradini.

Vukotu posebno zanima prolaz u obliku srca gdje se dio Župe bukvalno vidi u srcu. Razgovaramo usput o svemu. Sve bi uradili i završili. Razgovor teče i o inicijativi da Župa vrati status opštine, ali i o valorizaciji Lukavice o kojoj je Vukota napisao vrijedno djelo malo poznato javnosti. Čini nam se, iako smo različiti po godinama slažemo se u mnogo toga. Riješeni da svako na svoj način da doprinos razvoju Župe put nastavljamo do ostataka stare crkve na Gradini. Temelji su otkopani prije par godina ali je potrebno dati i stručni sud i istraživanje. Opet se slažemo samo nauka to može. Dolazimo i na vidikovac sa kojeg puca vidik na veći dio prelijepe Župe. Jezero, ravnice Liverovića , Bastaja, Carina, Jugovića… su ispod nas. Iako zimski period pejzaž je jedinstven.

Odmaramo se i okrepljujemo na izboru Botanac i krećemo dalje. Razmišljamo da li da to bude Kula kao najviši vrh Gradine, mjesto koje krije srednjevjekovna utvrđenja ili Nikšina ploča. Ovaj put nas put odvede do Nikšine ploče preko Gradine. Toliko mnogo istorije je ”spakovano” ispod tog mjesta, a tako mu se do sada malo pažnje poklonilo. Okolina predivna, Botanac, Dublje i sa desne strane Zagrad. Predivna, samo da nije uticaja nekulture. Čitav prostor oko groblja u kojem je Nikšina ploča je zatrpan raznim smećem. Primjer koliko nekultura ugrožava istoriju i kulturu. A tako je malo truda potrebno da bude drugačije. Bolje.

Sa tom mišlju nastavljamo kroz Zagrad ka Dubu i Prijevoru. Uz put opet ružne slike. Velike količine smeća. Izgleda je čitavo naselje prećutno odlučilo da tu bude deponija. Kao da je to van njihovog mjesta i kuće. Zašto? Razmišljamo naglas, kolika i kakva svijest čovjeka treba da bude da pored samog puta napravi deponiju? A tako malo treba da bude drugačije, opet nam se javi ista misao.

Dolazimo na Prijevor sa kog opet puca pogled na veći dio Župe. Pet sati je prošlo u razgovoru i druženju. A moglo je proći na Facebooku, kladionici… Drago nam je što nije i ugovaramo sledeće druženje. Prvo vrh Gradine, pa onda savardak Čvorovića, pa…. Jer u Župi se zaista ima šta vidjeti. Ko umije i hoće da gleda.