Nedavno smo razgovarali sa Markom Brajovićem, predsjednikom Sportsko ribolovnog kluba ”Vodene lisice Crne Gore” i pred­sjed­nikom ta­mi­čar­ske ko­mi­si­je u di­sci­pli­ni „Lov ša­ra­na”, u Sa­ve­zu sport­skih ri­bo­lov­nih or­ga­ni­za­ci­ja Cr­ne Go­re. Kao veliki ljubitelj ili bolje rečeno poštovalac prirode, Marko nam za sebe reče da je poštovalac svih bića koja nas okružuju, a pritom ne uzimajući nikakvu materijalnu korist iz prirode. Marko se još u djetinjstvu počeo baviti ribolovom koji mu je odmalena ušao pod kožu tako da bez njega danas ne može zamisliti dan. Ljubav prema šaranskom ribolovu je Markova osnovna disciplina a moto ”Uhvati i pusti” način ophođenja prema prirodi i vodenoj lisici kako šarana nazivaju ribari.

Veliki ste zagovornik sportskog ribolova u Crnoj Gori. Zbog čega koncept “uhvati i pusti” nije u nekom većem obimu zaživio u Crnoj Gori?

Svoj hobi koji se vremenom pretvorio u strast želio sam podijeliti sa drugima i pokušati probuditi građansku svijest. Sportski ribolov bilo koje discipline potrebno je gledati kao uživanje, a ne kao nadmetanje ili kako naš narod to spoznaje kao borbu za opstanak. 

Koncept “Uhvati i pusti” po mom ličnom doživljaju vezan je za bogatije narode i države. To smatram prije svega zbog velikog društvenog siromaštva, gotovo mogu reći tradicionalnog. Kada kažem tradicionalnog mislim da unazad nekoliko vjekova Crnogorci imaju u sebi taj instinkt preživljavanja, dok npr. Hrvati gaje ribu i divljač, Crnogorci ulove i pojedu sve što se kreće, otuda smatram da ta tradicionalna glad i siromaštvo utiču na shvatanje pojma koncepta “uhvati i pusti”, jer starijim ribolovcima (dominantno na Skadarskom jezeru) gotovo je žao pustiti ribu, pa i da je zadnja u vodi.

Šta je potrebno uraditi da se ribolov uzdigne na veći nivo i da sa nekog amaterskog nivoa dođe do značajne privredne i turističke grane?

Mi smo tek na početku razvoja sportskog šaranskog ribolova, koji je zahvaljući bogatim vodama  dominantno nikšićke regije, a manjim dijelom i vode u Pljevljima, počeo buditi svijest o sportskom ribolovu i turističkoj ponudi istoga. Nažalost po mom mišljenju svih ovih godina turisti koji su pokušavali pecati išli su na Skadarsko jezero koje po mom mišljenju ne ispunajva uslove za sportski ribolovni turizam iz mnogo razloga svima poznatih. Tako da smatram da se treba fokusirati na razvoj turističke ponude na vodama Nikšića i Pljevalja.

Da li sportsko-ribolovni klubovi mogu da se nose sa problemom krivolova koji se već dugi niz godina ne iskorjenjuje u Crnoj Gori?

Pa gledajući rad i angažovanje SRK u Nikšiću i Pljevljima mišljenja sam da mogu. Mogu, jer su ljudi dali svoj maksimum, rade to srcem i iz ljubavi. Mislim da su se pravi ljudi našli u pravom trenutku i uspjeh je zagarantovan. S druge strane nedostaje pomoć države to je evidentno kod svih klubova, nedostaju seminari i obuke i razmjene iskustava. Lako je prepisati zakone i nametnuti nekom da ih sprovodi, a zaboraviti ono najbitnije a to je finansijska i stručna pomoć države.

Jedan ste od onih koji prepoznaje potencijal Liverovićkog jezera za sportski ribolov, ali i za turizam. Šta je potrebno uraditi da se ovo jezero na pravi način valorizuje?

Duži niz godina pecam na ovoj divnoj vodi. Ovo jezero posjeduje sve da postane nosilac sportskog ribolova u svim disciplinama. Prva stvar pristupačnost, koja je za sada korektna uz neka manje ulaganja i uređenje putne infrastrukture došlo bi se do zavidnog nivoa. Mještani i dalje njeguju onu tradicionalnu crnogorsku gostoljubivost čime se mogu dičiti, pa i turisti koji jednom dođu mislim da će se uvijek rado vraćati. Neophodno je zatvoriti ispuste na brani koji sada propuštaju veliku količinu vode, a to u mnogome uništava kako biljni tako i životinjski svijet na jezeru. Izgradnja prateće infrastrukture, pokrenuta od lokalnih sportskih i NVO organizacija, definisala je jasan pravac kojim treba da ide turistička ponuda Liverovićkog jezera. Potebno je razmišljati u pravcu izgradnje nekog smještajnog kapaciteta, rentiranja ribolovne opreme, prodaje domaćih prerađevina.

Liverovićko jezero ove godine je mjesto okupljanja ribolovaca iz cijele Crne Gore. Da li u budućnosti možemo očekivati neko regionalno takmičenje?

Moj san se ostvario. U Crnoj Gori pokrećemo šaranski ribolov, a prvo kolo crnogorske lige upravo kreće sa ovog bisera, sa Liverovićkog jezera. Veliko zalaganje grupe ljubitelja šaranskog ribolova prepoznato od Saveza pokrenulo sve. Cilj nije samo se takmičiti, već graditi nova prijateljstva, družiti se i sačuvati ovaj biser koji postoji u Župi.

U planu nam je veliki broj aktivnosti, a sada već sa sigurnošću možemo reći da Liverovićko jezero postaje centar šaranskog sportskog ribolova u Crnoj Gori, gdje će se u skorijoj budućnosti naći ribolovci iz većeg broja Evropskih država.