RUDARE KOJI VEĆ 13 DANA PROTESTUJU U JAMI BIOČKI STAN JUČE POSJETILI ČLANOVI NJIHOVIH PORODICA
Nikšić – Odavno na Seocima tišina nije bila ubojitija od riječi a riječi oštrije od mača. Djeca, supruge, roditelji, zajedno sa prijateljima došli su da podrže rudare i poruče im da su uz njih. Ispred kapije, okupljeni i pomiješani, jer, kako neko reče, svi su oni jedno pa nije važno ko je čiji sin, otac, brat ili suprug, došli su da poruče da životi njihovih najmilijih vrijede više od „fotelje jednog čovjeka“.
Bilo je tu neke gordosti, ali i tuge jer nijesu baš svi mogli da budu „rudari“ i sakriju suzu. A njih je bilo, koliko god da su se trudili da budu jaki. Slomi, kako jedan dječak reče, 12 dana bez oca.
– Situacija u jami nije dobra. Pozivam najodgovornije ljude u državi, posebno Mila Đukanovića kao najodgovornijeg čovjeka da presiječe čvor i da se ovo što prije riješi, jer ništa nije vrijednije od zdravlja i života ovih ljudi – kazao je upravnik jame Radomir Burić, dodajući da je riječ o časnim i poštenim ljudima koji su u svakoj normalnoj državi temelj društva, a ovdje su prinuđeni da se bore da prehrane svoje porodice.
Ilija Đilas član kriznog štaba posjetio je na razgovore sa ministrima Brankom Vujovićem i Suadom Numanovićem, kao i sa članom borda direktora Andrejem Kuznjecovim, na pregovore „bez dogovora i odgovora“, na gorku istinu da su „pušteni niz vodu“.
– Ovo je i lijep i tužan skup. Lijep, jer je ovolika mladost na jednom mjestu a tužan što parolama poručuju vlasti da žele da im se očevi vrate. Ovo je scena koja u Evropi odavno nije doživljena. Jedan čovjek može ovo da uradi, ovo da nam spremi. Zato poručujem svim institucijama sistema u Crnoj Gori da je došlo pet do 12. Završite ove naše probleme, jer se bojimo katastrofe – kazao je v.d. predsjednika Sindikata Boksita Borisav Bojanović.
Nenad Spasojević je u ime 70 rudara koji se nalaze u jami Biočki stan pročitao pismo namijenjeno njihovoj djeci, jedinim osobama kojima, kako rekoše, duguju objašnjenje.
– Hvala vam djeco, jer ste naša jedina snaga i nada. Čekaju vaši očevi i ćute. Godinama smo kopali rudu i bili daleko u utrobi zemlji da bismo vama obezbijedili srećno djetinjstvo. Radovali smo se povratku kući, jer smo imali čime da vas obradujemo – čitao je Spasojević, dok su usne podrhtavale.
Podsjetio je na premijerovo obećanje kome vjerovaše, na nemoć države da sprovede zakonitu odluku najvišeg organa Sindikata i bivšeg predsjednika Ratka Radulovića makne iz sindikalnih prostorija.
– Ratko nam iz svoje jazbine poručuje – „Dok je meni moga brata Mila i ministra Branka, možete svi pomrijeti neću se pomaći iz Sindikata. Ja sam država“. Nemojte misliti djeco da je on neka sila. Svaki bi ga vaš tata za uši izbacio, ali je u pitanju neka interesna mreža što ga štiti – kazao je Spasojević, aludirajući na rodbinske veze Radulovića i premijera Đukanovića.
– Vaši su očevi ponosni ljudi, uporni i hrabri. Izdržaćemo. Moramo izdržati da bismo dobili koliko toliko zadovoljavajuće garancije da nastavimo posao negdje drugo ili da se penzionišemo. Pritjerani smo uza sami zid, ali u tom zidu je jama. Naša jama iz koje smo donosili zarade sada je naša kuća voljom moćnika. Ovo je posljednja odbrana posljednih rudara u posljednjem rudniku u Crnoj Gori. Djeco, dužni ste da pamtite nepravdu koja nam je učinjena da biste je prepoznali i bili oprezni u životu. Borite se protiv nje i bićete dobri ljudi – poručio je Spasojević u ime svih rudara, očeva, „zatočenih“ u jami Biočki stan.
Milonja Bečanović se obratio u ime roditelja rudara i pozvao nadležne da „spasu njihove polužive sinove“ i izvedu ih iz tunela, da djeca očeve ne gledaju kroz rešetke. 
Ratko Bašović, povjerenik jame Biočki stan, pozvao je svu radničku klasu, sindikalne i nevladine organizacije da ih u srijedu u 12 sati podrže na velikom skupu ispred Opštine.
Sa kapije, kolima i autobusom, produžili su svi do ventilacionog otvora da se vide sa svojima. Kroz rešetke, „osuđenici, bez dokazane krivice“ grlili su porodicu. Kao da je sve ostalo ispred kapije i kao da su svi sa sobom ponijeli samo „tešku tišinu koja lomi i boli“. Čak se i dječji plač nije čuo. 
– Djeco, roditelji, morate da znate da se borimo za pravu istinu i morate da znate ako nešto nekome ovdje bude da od danas pa dovijeka imaćete neprijatelje. To su Vlada Crne Gore, Rusi i domaći izdajnici, na čelu sa Veselinom Krulanovićem. Nama je 13. dan. Sve dolaze i lažu nas. Imali smo pismo kojim su nas slagali. Saznali smo da su za to bili odgovorni ministri Vujović i Branimir Gvozdenović. Pa zašto onda nijesu podnijeli ostavku. Tražimo odgovornost. Posebno se obraćamo građanima Crne Gore. Mi tražimo samo pravo na rad. Ako nam ne dozvole da radimo izgubili smo sve – djecu smo ostavili bez kore hljeba i mogućnosti školovanja. Znajte da je poštovanje Kolektivnog ugovora potpisala Vlada i CEAC. Ako ne možemo da radimo, samo tražimo poštovanje Kolektivnog ugovora. Sad idemo ponosno kao što smo i došli – kazao je sa „one strane rešetaka“ Radoman Batrićević i zajedno sa kolegama vratio se nazad u jamu bez okretanja i bez pozdrava „srećno“.

Ćalović: Mičite Radulovića iz te fotelje prije nego što neko strada

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora, koju su rudari angažovali da im pomogne, Vanja Ćalović jedva suzdržavajući emocije poručila je djeci da treba da budu ponosni što su njihovi očevi jedni od „malobrojnih ljudi u Crnoj Gori koji su rekli da neće pogaziti svoju čast, obraz i svoju riječ“. 
Ona je prozvala premijera i ministre Vujovića i Numanovića da prestanu da „obmanjuju javnost“ i da se pozivaju na zakon kako ne mogu da se miješaju u sindikalna pitanja, kada su to do sada više puta uradili.
– Oni mogu da riješe ovaj problem za tri minuta i dozvole da ljudi izađu iz jame. Koristili su te nadležnosti u periodu kada je bila u pitanju Unija nezavisnih sindikata i ljude su micali sa mjesta zbog svojih interesa zahvaljujući lažnim papirima. 
Ministar Suad Numanović i Anka Stojković, glavna inspektorka rada, mogu da dođu ovdje i na osnovu zvaničnih dokumenata na osnovu kojih je Ratko Radulović smijenjen sa mjesta predsjednika Sindikata izdaju nalog poslodavcu da ga izbaci iz tih prostorija. Neistina je i čisto obmanjivanje njihovo sadašnje pozivanje na zakon i tvrdnja da neće da se miješaju u prava Sindikata. Radili su to i do sada bez bilo kakvih protesta – kazala je Ćalović.
Ona je kazala da su ljudi na ivici nerava i pozvala nadležne da ne dozvole da se desi neka tragedija i da nekoga ne nose na duši.
– Imate zakonske mogućnosti, imate nadležnosti, samo je pitanje da li imate volje. Ne interesuje me da li je taj Ratko Radulović nešto pokrao, da li je nečiji brat, da li je nečiji rođak, da li ga drže premijer, ministri ili poslovodstvo. Mičite ga više iz te fotelje jer nema te fotelje koja je vrijedna jednog života. Mičite ga više i pustite ljude da izađu napolje prije nego što neko strada – apelovala je direktorica MANS-a.

Poruke za „čika Ratka”

Neko u ruci, neko oko vrata, ali kao da su svi došli sa pod jednom parolom.
A one podijeljene u dvije grupe – one namijenjene očevima i druge posvećene „čika Ratku“.
– „Čika Ratko, mi ti se kunemo, ni u školu više ne idemo”. „Čika Ratko sve da su od zlata, daj ključeve za spas naših tata”. „Milo miči brata iz Sindikata, da se vrati moj tata“ – samo su neke od poruka.
Igleda da su djevojčice hrabrije, ili možda vezanije za očeve, ali njih tri htjele su da javno poruče koliko im fale očevi i sa koliko nestrpljenja i strepnje čekaju da se vrate. 
Andreja Dragnić je zamolila „čika Ratka, da za spas njenog i ostalih očeva preda ključeve od Sindikata“, dok je Anđela Bečanović kroz stihove iskazala tugu.
„Evo danas molim Boga, da sačuva tatu moga, da nam zdrav i živ dođe, i ovaj košmar da nam prođe“.
Saša Batrićević je prije i poslije govora dala oduška i pustila suze da teku. Ali pismo „rudarske djece“ pročitala je bez suza.
– Koliko smo bili ponosni što smo djeca rudara. Dok su piloti osvajali nebo, naši očevi, rudari osvajali su utrobu zemlje i svaki njihov odlazak u jamu bio je i njihova i naša velika radost. Čestito su radili svoj posao, zarađivali hljeb sa devet kora, a evo danas za njih i nas nema ni mrvica od tog hljeba. Pratili smo ih sa srećno, a danas više nego ikada želimo da srećno izađu iz utrobe zemlje koja nas je hranila, koja nas nije nikada izdala. Zemlja nije izdala, ali ljudi jesu. Čika Ratko vidite li naše suze, tugu i nesanicu? Imate li čika Ratko dušu i srce? Uzeli ste nam očeve 12 dana i igrate se sa njihovim i našim životima. Vi nam ih vratite, a mi ćemo vam čika Ratko oprostiti – poručila je Saša.

Vijesti, Svetlana MANDIĆ,