Zajednička karakteristika poljoprivrednog zemljišta u Župi je što se javlja u malim kompleksima, parcele su razbijene u prostoru ili usitnjene da to onemogućava stvaranje većih kompleksa u ravničarskom dijelu Župe i ozbiljnije bavljenje većom poljoprivrednom proizvodnjom, za razliku od planinskog dijela Župe gdje postoje veliki neiskorišćeni potencijali. Nešto značajniji kompleksi ravničarskog zemljišta nalaze se u posjedu zemljoradničke zadruge Župa, koja zbog nedomaćinskog rukovođenja proživljava postupak stečaja. Prema podacima Župa raspolaže sledećim površinama izraženim u hektarima: oranica 4585, bašta 584, voćnjaci 103, livade 419, pašnjaci 651, šume 2059, neplodno zemljište 769.

Poljoprivreda je kroz vjekove bila glavna privredna grana ljudi ovoga kraja. Župa je poljoprivredno uvijek bila relativno dobro razvijeno područje. Zemljoradnja je bila razvijena, ali je primat uvijek imalo stočarstvo. Uzrok tome su velike površine pašnjaka na zaravnima u okolini Župe, a i u samoj Župi postoji veliki broj livada i pašnjaka. Uz obilje voda i plodne zemlje jasno je zašto je Župa bila, a i danas je značajno poljoprivredno središte u Crnoj Gori. Sve do 60-tih godina 20 vijeka stanovništvo se u Župi većinom bavilo poljoprivredom. Od 60-tih godina i razvoja industrije u Nikšiću i izgradnjom modernih saobraćajnica, većina stanovnika Župe se zaposlila u Nikšiću. Orijentišući se na rad u Nikšiću, poljoprivreda je postala dopunska aktivnost većine stanovništva.

Stočarstvo, voćarstvo, povrtlarstvo i druge poljoprivredne grane su industrijalizacijom potisnute kao glavno zanimanje. Bogati župski katuni: Štitovo, Konjsko, Skladna, Luke, Bare, Krnovo i Lukavica danas su mjesta više turistički posjećena nego što služe za potrebe poljoprivrede. Tome je doprinijelo dijelom i otvaranje rudokopa za eksploataciju boksita, po čemu je Župa postala poznata i u svijetu. Ove aktivnosti su sa sobom Župi i Župljanima donijeli i brojne ekološke probleme.

Sela u Župi imaju svoje bliže i dalje katune. Stočari iz Morakova izdižu na Štitovo, Ćeranića goru i po Gradačkoj poljani, Vasiljevići oko Biočkog stana i na Lukavici, stočari iz Kuta imaju bliže katune na Kutskom brdu, a dalje na Barama Bojovića, stočari sa Zagrada i Oblatna imaju bliže katune iznad Bršna, a dalje na Zakraju, Vučju i Konjsku, stočari iz Dučica imaju bliže katune u Seocima, a dalje ispod Borovih brda i na Lukavici, stočari iz Starog Sela bliže katune imaju Lazama i Ćelištima, a dalje na Lukavicama, stočari iz Jugovića imaju bliže katune na Lazama, a dalje u Zakrajima, Krnovu i Lukavici, stočari iz Bjeloševine imaju katune na Lukavici.

Prema poljoprivrednom popisu u Crnoj Gori iz 2010. godine u Župi postoji 982 domaćinstva koja se bave nekim vidom poljoprivredne proizvodnje.

Prema tom popisu površine korišćenog poljoprivrednog zemljišta su 2960,5 ha što pokazuje da potencijala za širenje proizvodnje ima.

Stočarstvo koje je nekada bilo vodeća grana poljoprivrede polako to mjesto ustupa voćarskoj proizvodnji. Od domaćih životinja najzastupljenije su i dalje ovce i pored malog broja stočara koji ih drži. Na ovom području zadnjih godina dolazi do poboljšanja rasnog sastava krava što bi trebalo da poveća efikasnost proizvodnje.

Još uvijek je prisutan pašnjački (katunski) način gajenja stoke, sa ljetnjim boravkom na planini gdje se dobijaju visokokvalitetni i cijenjeni proizvodi. Ovi proizvodi se prave na tradicionalan način u vidu skorupa i jedne ili dvije vrste sira. Organizovanije prerađivanje sa više vrsta sireva postoji kod samo par proizvođača.

Statistički podaci pokazuju da brojke mogu biti mnogo veće naročito u pčelarskoj proizvodnji, ovčarstvu i kozarstvu. Povećanje proizvodnje povezano je sa većom podrškom, zalaganjem kako stručnih službi tako i proizvođača ali i organizovanjem otkupnog centra i prerađivačkih kapaciteta u Župi.

U ratarskoj proizvodnji najzastupljenija je proizvodnja krompira sa ukupno 49ha, dok je proizvodnja žitarica na minimalnom nivou od 9,27ha i ostalog povrća 1,5ha

Da je Župa poznata po proizvodnji šljive govore i statistički podaci koji govore da je 19846 komada ovih voćnih stabala. Na drugom mjestu su 8009 stabala jabuke, zatim slijede stabla trešnje, višnje, kruške i oraha.

Nepostojanje organizovanog otkupa, mala iskorišćenost poljoprivrednih površina, relativno mali broj seoskog stanovništva koji se bavi stočarstvom, zapušteni voćnjaci, loša infrastruktura, loša saradnja sa savjetodavnim službama, nizak nivo primjene novih znanja u poljoprivredi samo su neki od problema u daljem razvoju poljoprivrede u Župi.

Najavama o izgradnji mljekare ovaj kraj bi dobio značajno jaču poljoprivrednu dimenziju u ukupnom razvoju Župe.