Potencijali za razvoj planinskog turizma prepoznati su još šezdesetih godina prošlog vijeka kada je Željezara Nikšić projektujući ski centar i druge turističke sadržaje u naselju Morakovo napravila pokušaj da se razvije ova grana privrede u Nikšiću. Na žalost Župljana projekat je stavljen u fioku, a kompletna ideja realizovana na Vučju kod Lukova, čime je ovaj kraj izgubio mnogo u svom razvoju.

Kao rijetko koji kraj u Crnoj Gori Župa ima bogastvo prirodne različitosti počev od kraških planinskih masiva Maganika, Prekornice i Žurimova, zatim ambijentalnih bisera Bjeloševske bare, Lukavice, Zabrana Kralja Nikole, Liverovićkog jezera, Krnovske planine, Borovnika, Buavica, Planinika do panoramskih uzvišenja Gradine, Kutskog Brda i Laza.Lokaliteti Bjeloševska bara(tipični primjer očuvanih tragova glacijacije – dolinskog lednika), Zabran kralja Nikole, šumska zajednica bora munike (Pinetum heldreichii mediterraneo – montanum) na Štitovu i Prekornici, vrela Gračanice, Lukavica sa Velikim i Malim Žurimom ušli su u proces kao potencijalni objekti prirode predloženi za zaštitu.

Ove predjele treba zaštititi i unaprijediti. Ova područja moguće je valorizovati kroz izletnički i rekreativni turizam, posmatrati ga kao nadopunu turističke ponude, za pješačenje, šetnju, kreiranje vidikovaca, i sl.

Maganik

Tek kada se nađete na nekom od najviših vrhova Maganika, shvatate koliko ima ljepote u ovim krajevima i zbunjeni ste ujedno. Bilo kuda da se okrenete, tu je lavirint vrhova i dubodolina. Sve je na dohvat ruke, a kada krenete tamo, odjednom je daleko i nedostižno. Sa Međeđeg vrha (2138) vidite greben do drugog po visini, Petrovog vrha (2124), čini vam se tu je, a kada napredujete ne baš jednostavnim grebenom, posle više talasastih gubitaka i vraćanja visine, već na Kokotovom vrhu (2001) shvatite da vam do onamo treba dan hoda. A kada ste na Petrovom vrhu, koji ima još širi i ljepši vidikovac, na suprotnoj strani vidite još polovinu Maganika, odnosno iz ovog pravca ne lako dostižne vrhove Žuta greda (2104), Rogođed (2037), te brojne druge vrhove koji dosežu visinu od skoro 2000 m. Shvatićete, nigdje kao ovdje, da visina vrhova nije apsolutno mjerilo, već pristup, prohodnost, težina staze, naravno i visinska razlika koji treba savladati.

Maganik ima izraženu vertikalnu raščlanjenost sa vrhovima preko 2000 mnm. Planinski grebeni su oštrih vrhova pa planina ima surov izgled. Prema sjeveroistoku se spušta strmo u doboke kanjone rijeke Mrtvice i Morače dok se u zapadnom podnožju uporedo sa dolinom Gračanice proteže krečnjačka zaravan Štitovo 1500 m koja je poznata po nalazištima crvenih boksita.

Maganik je pravi speolološki raj koji je do sada samoinicijativno posjetio veliki broj speleologa istražujući neke od najljepših jama u Evropi koje postoje u ovom dijelu Župe

Prekornica

Prekornica sa svojim ograncima zahvata područje između doline Gračanice, Maganika, Ostroških greda i doline Morače. Predstavlja većim dijelom krečnjačku, teško prohodnu planinu čiji je najviši vrh Kula 1927m. Jugoistočno od Prekornice se nastavljaju planinski krečnjački grebeni Lisac 1563, Lebršnik 1534, Broćnik 1559, Veliki Kamneik 1815 m. Zbog svojih reljefnih karakteristika Prekornica je posebno interesantna brojnim planinarskim društvima, čime se otvaraju mogućnosti za proširenje turističke ponude planinarenja i alpinizma.

Šumska zajednica bora munike (Pinetum heldreichii mediterraneo-montanum) na Štitovu i Prekornici ušla je i u potencijalna područja za IPA staništa. Bogastvo biljnog svijeta još uvijek neistraženog otvara mogućnost razvoja naučnog turizma.

Lukavica sa Malim i Velikim Žurimom

Lukavica se nalazi u centralnom dijelu Crne Gore. Odlikuje je kompleksan reljef, u kome se visinom izdvajaju Veliki Žurim (2036 mnv) i Mali Žurim (1984). Glacijacija je na ovom prostoru formirala veoma interesantne oblike “koji i svakog prolaznika zadivljuju svojom očuvanošću.” Na površi Lukavice, kao ostatak velike lukavičke glacijacije, nalaze se dva planinska jezera – Kapetanovo i Manito jezero. Ova oblast je svrstana u važna biljna staništa Evrope – IPA područja

Donja Lukavica predstavlja prostranu udolinu koja je blago nagnuta od Kapetanovog jezera do Ćeranića gore na sjeverozapadu. Dužine je oko 12 km a širine do 2 km a nadmorska visina opada postepeno od 1650 do 1500 m. Udolinu sa obje strane prate planinski lanci uglavnom bez šumske vegetacije. Prema zapadu je proširenje udoline Bare Bojovića čija je ravna površina duga 2,5 km a širina do 2 km. Odatle se jedan krak uže doline spušta preko Luke Bojovića (koja je dužine 2 km a široka oko 500 m) prema udolini Gračanice i tim pravcem ide put od Župe ka Lukavici.

Gornja Lukavica je dosta izdvojena geomorfološka cjelina koja je izdužena između planinskih lanaca.

Lukavica ima veliki broj prirodnih izvora u nekim studijama se pominju čak 365 izvora.

General Habitat Description Dominantno tip staništa su krečnjačke kamenite padine sa hazmofitskom vegetacijom (8210), dok se bukova šuma javlja samo na maloj površini. Stočarstvo (ispaša) koje je nekad bilo intezivno na ovom prostoru, danas se javlja sporadično. Kapetanovo jezero i planina Lukavica omiljena su planinarska destinacija.

Ovaj lokalitet se odlikuje velikim bogatstvom raznih vrsta planinske flore i faune, velikim brojem endemičnih vrsta i izrazitim pejzažnim vrijednostima zbog čega je i predložen za zaštitu kao poseban prirodni predio. Kvalitet poljoprivrednih proizvoda sa ovog područja je jedan od najboljih u Crnoj Gori.

Kapetanovo jezero – Polazna tačka većine planinarskih tura ka Kapi Moračkoj. Nalazi se na 1678m.n.v. po postanku je ledničko, dužina mu je 480m, širina 330m, maksimalna dubina 37m. Bistrom, zelenom bojom vode i odrazom krečnjačkih stijena u njoj mami uzdahe posmatrača i iz godine u godinu postaje omiljeno kampovalište planinara i ribolovaca. Do njega se iz pravca Nikšića stiže preko rudnika “Zagrad”, Luka Bojovića, Bara Bojovića i Nikšinog Kiljana. Vožnja traje nekih sat i petnaest minuta. Put je asvaltiran do Luka Bojovića, a odatle do jezera je makadamski. Uz pažljivu vožnju na jezero stižu i putnički automobili. Drugi putni pravaca ka jezeru, iz Velje Dubokog rezervisan je samo za najsnažnije “terence”. Na tromeđi opština Kapetanovo jezero sa svojom okolinom jednom dijelu Župljana omogućava bavljenje poljoprivredom. Jedini asvaltni put, do ovog izuzetno lijepog izletišta, vodi preko Župe. Kapetanovo jezero godišnje posjeti veliki broj turista i planinara koji uživaju u njegovim ljepotama.

Krnovska planina

Krnovo je prostrana zaravan (dugo oko 7 km, široko do 3 km),sa kotama od 1.000 – 1.400 mnv, izgradjeno je pretežno od karbonatnih stijenskih masa donjokredne starosti, koji su na području Vučja i Ivanja prekriveni morenskim naslagama. Krajnji sjeverni djelovi terena na području Ćeranića gore i dalje prema Žurimu izgradjeni su od sedimenata fliša kredno-paleogene starosti

U morenskim sedimentima zastupljene su male količine vode, koje se zahvataju kopanim bunarima male izdašnosti. Na ovoj planini veliki broj Župljana ima svoje katune. U ovom dijelu se nalazi i Ski Centar Vučje.

Po prostranim zelenim tepisima livada, iznad kojih štrče brežuljci obrasli bukovim omarima, nakad su se bijelila brojna stada ovaca. Katuni smješteni u zavjetrinama davali su planini život i živost.

Istočno od Krnova prostiru se i padine Konjska (dužine oko 7 km a širine do 4km).Ova područja su pogodna za razvoj planinskog rekreacionog turizma, za razvoj vjetrogeneratora u zoni Krnova i razvoj poljoprivrede na pogodnijim površima.

Bjeloševska bara

Na ovom lokalitetu su konstatovani vrlo dobro očuvani tragovi glacijacije – dolinskog lednika pa je najviše iz tih razloga ovaj lokalitet predložen za zaštitu kao spomenik prirode sa namjenom za naučno-edukativne i turističke svrhe.

Zabran Kralja Nikole

Zabran kralja Nikole, iznad Gornjeg Morakova, je krajolik sa izvanrednim pejzažnim vrijednostima, gdje je u amfiteatralnom vrlo upečatljivom prostoru prisutno nekoliko dobro očuvanih šumskih zajednica kao što su: zajednica brdske bukove šume (Fagetum moesiacae montanum), zajednica bukovo-jelove šume (Abieti-Fagetum moesiacae), zajednica crnog bora (Pinetum nigrae montenegrinum) i zajednica bora munike (Pinetum heldreichii mediterraneo-montanum) koje daju izvanredan estetski doživljaj. Osim gore navedenih endemičnih i reliktnih biljnih vrsta ovdje je zastupljena i endemoreliktna vrsta planinski javor (Acer heldreichii subsp. visianii) i niz drugih endemičnih i reliktnih biljnih vrsta. Pri dnu ovog šumskog kompleksa, kod sela Bjeloševina, vrlo dobro su izražene naslage morenskog materijala što ukazuje da je ovdje glacijacija imala značajnog udjela, a to ovom prostoru daje dodatnu posebnu vrijednost.

Ovaj lokalitet, iznad Gornjeg Morakova, odlikuje se velikim bogatstvom flore i faune, velikim brojem endemičnih vrsta biljaka i životinja, raznovrsnim šumskim zajednicama i posebnim pejzažnim vrijednostima zbog čega je i predložen za zaštitu kao poseban prirodni predio. Na ovom lokalitetu se nalazi glavno izvorište kojim se Župa snabdijeva pijaćom vodom. Sedamdesetih godina urađen je projekat izgradnje Ski centra u ovom dijelu Župe, koji je pod raznim uticajima i interesima drugih ljudi, koji nijesu Župljani, sklonjen da čeka neke druge investitore i neko ”bolje” vrijeme.

Gradina

Gradina sa svojim izuzetnim geomorfološkim karakteristikama predstavlja izuzetan predio za istraživački turizam. Na Gradini se nalaze brojne biljne i životinjske vrste koje takođe nijesu dovoljno istražene.

Gradina je brdo koje se nalazi na 1058 metara nadmorske visine iznad sela Carine. Ono predstavlja arheološki lokalitet zbog svoje istorije i značaja koje je imala u srednjem vijeku.

Na Gradini su nađeni temelji zidina na vrhu, a i mnogi toponimi svjedoče o utvrđenju –gradu (brdo Gradina, Carine). Danas od ovog utvrđenja postoje samo temelji.Predanje govori da se na Gradini u 15. vijeku nalazila carina što je ubirala poreze za Sandalja Hranića, gospodara Huma i Hercegovine.

Gradina je bilo mjesto iz kojeg je župan upravljao Župom.