Da nije lako biti među najboljima znaju oni koji do toga dolaze svojim trudom i upornošću. A takav trud treba i nagraditi. Dobitnica prve župske stipendije za najboljeg studenta, Marija Mitrović, priča sa zadovoljstvom za naš portal o ovoj laskavoj ‘tituli’. Njeni uspjesi su se ređali od početka školovanja. Nakon izlaska iz OŠ ‘’Dušan Bojović’’, nastavili su se na odsjeku za Crnogorski jezik i južnoslovensku književnost u Nikšiću. Upornost, ali i ljubav prema fakultetu koji je Marija izabrala, pretočeni su u skoro sve same desetke. Čitaoci će, isto kao i mi, shvatiti da je bogatstvo Župe u mladima, kojima ovakvi studenti trebaju biti uzor i podsticaj za sve veće uspjehe i ciljeve u školovanju, ali i životu.

Dobitnica si prve stipendije u istoriji Župe. Kakav je osjećaj stati na čelo intelektualne budućnosti ovog malog mjesta/našeg zavičaja?

Izuzetno sam ponosna na tu činjenicu, ali to je i velika odgovornost za mene. Nadam se da ću u budućnosti predstavljati Župu na najbolji mogući način, te da ću svojim primjerom podstaći i druge mlade ljude u Župi da rade na svom obrazovanju, kako bismo u što boljem svijetlu prikazali našu mjesnu zajednicu.

Podrška najbližih je uvijek jedan od ključnih faktora uspjeha. Koliko ti tvoja porodica pomaže da budeš među najboljima?

Moja porodica je moja najveća podrška i svaki moj uspjeh je njihova zasluga. Svi ljudi koji u porodici imaju đake ili studente znaju koliko je teško obezbijediti sva sredstva za njihovo obrazovanje i da to zahtijeva mnogo odricanja. Beskrajno sam zahvalna svojoj porodici na svemu što mi je pružila, a naročito na tome što sam na vrijeme spoznala važnost obrazovanja i dobila želju za napredovanjem.

Župa je iznjedrila veliki broj intelektualaca i uspješnih ljudi, ali u isto vrijeme u njoj postoji i jedan broj onih koji imaju samo osnovno obrazovanje. Šta je potrebno uraditi da se unaprijedi stepen obrazovanja u Župi?

Smatram da je neophodno više podsticajnih mjera kakva je, na primjer, ova stipendija koju sam ja dobila. Takođe, porodice i zaposleni u školama treba da pokažu više interesovanja i da podstaknu mlade ljude da rade na sebi i motivišu ih da daju svoj maksimum.

Kulturni život Župe je na minimumu. Šta je potrebno uraditi da se stanje popravi i ko bi, po tvom mišljenju, trebao da učestvuje u tome?

Vjerujem da je to naša obaveza, odnosno svih ljudi koji žive u Župi. Ne mislim da razvitak kulturnog života zahtijeva neka naročita materijalna sredstva, već je to u prvom redu volja. Naravno, mladi treba da pokrenu inicijativu i osmisle kulturna dešavanja, koja bi upotpunila kulturni život, ali i predstavila Župu kao mjesnu zajednicu koja teži stalnom napretku na svim poljima.

Koji su glavni problemi mladih u Župi i kako ih riješiti? Kako podstaći mlade da se uključe u razvoj i kulturni život Župe i na koji način promijeniti stanje nabolje?

Glavni problemi mladih su nezainteresovanost i neorganizovanost. Dosta mladih i sposobnih ljudi odlazi iz Župe upravo zbog činjenice da im ona ne pruža mogućnost za napredak i kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Mišljenja sam da odlazak nikada nije dobro rješenje i da samo ako ostanemo i potrudimo se da promijenimo ono što nam se ne sviđa, možemo načiniti Župu dobrim i privlačnim mjestom za življenje.

Prethodnih nekoliko godina Župa se pokušava “izvući” iz višegodišnjih podjela i krenuti putem zajedništva. U kojoj mjeri je to moguće? Može li sama ljubav prema zavičaju da pošalje u zaborav sve ove različitosti?

Postojanje različitosti u Župi nije nešto što je prirodno, pa da se ne bi moglo iskorijeniti. Činjenica da živimo u jednom mjestu treba da bude iznad svih nametnutih podjela. Ne treba da stvaramo bolju Župi radi bilo koga, već je to nešto što je interes svih nas kojima je ona zavičaj.

Tvoja buduća profesionalna orjentacija je književnost? Kako vidiš sebe u budućnosti?

Sebe u budućnosti vidim kao prosvjetnog radnika i to je za mene najljepša profesija na svijetu. Smatram da mi posao profesora može pomoći da utičem na sve mlade ljude, ponudim im svoje znanje i dam doprinos u formiranju novih generacija koje će ponuditi pametne i dobre ljude, koji će imati dovoljno kapaciteta da promijene sve ono što ne valja i pomoći u stvaranju nove, ljepše i bolje Crne Gore.

Da li će se ulaganje u stipendiranje jednog dana, kad ti i budući stipendisti postanete profesionalno uspješni, vratiti našoj Župi?

Vjerujem da hoće. Mislim da u svim mladim ljudima postoji ta želja da učine nešto za svoj zavičaj, pa tako i kod nas. Često u šali volim da kažem da je moj najveći strah da ću nekog upoznati, a da taj neko neće saznati da sam iz Župe. Iskreno se nadam da ću nekad učiniti nešto za svoj zavičaj i za svoje ljude. Ipak, Župa je uvijek u našim srcima.

Šta bi na kraju porucila mladima Župe?

Poručila bih im da budu svoji i da se nikad ne odriču onoga što zaista žele. Rad, trud i volja će ih odvesti upravo tamo đe i žele da budu. I neka ni tada ne zaborave ko su i odakle su.

 Jelka Filipović