Jedan čobanin iz Liverovića koji se prezivao Ivanović, čuvao je koze oko Ranjeve Glavice gdje se nalazila pećina Tabanovača u kojoj su živjele vile. U stadu je imao jednu kozu i zvali su je Bisa koja je kući uvijek dolazila pomužena. Ovaj čobanin je živio sa maćehom i ona ga stade napadati da niko drugi do njega ne muze ovu najbolju kozu i pije njeno mlijeko. On se branio da to ne radi i da ne zna kako se to događa. No uskoro primijeti da kad javi koze u Dubravu ili neko drugo mjesto izvan Ranjeve Glavice, Bisa dolazi pomužena i to mu bi čudno. Stoga opet izjavi koze u Ranjevu Glavicu i stade motriti samo na Bisu. U jednom trenutku opazi kako ona pođe u pećinu, a kako je tamo bio izvor on pomisli da je ušla da pije vode. Prođe dosta vremena a Bise nema da izlazi iz pećine i on pođe za njom. Kad tamo, zateče vilu kako muze Bisu. Ona ga ugleda i reče: ”Nikome ne smiješ za ovo kazati, jer ću ti kuću iskopati!” Čobanin se vrati sa kozama i dugo nije javio u Ranjevu Glavicu. No kako je tu bila najveća pitomina i od nje su koze davale najviše mlijeka, maćeha to opazi i počne ga tjerati da javi samo u Ranjevu Glavicu. On više nije imao kuda i ispriča joj za vilu, moleći je da ga ne ćera da javi tamo koze. Maćeha pristade. No dođe gluva jesen i koze prestadoše davati mlijeko i čobanin jednoga dana ponovo izjavi u Ranjevu Glavicu. Tamo nađe još nekoliko čobana pa izađoše da sjede na brdo zvano Kuk. Dok su oni tako sjedjeli na brdu, odjednom dune neki vjetar i ovog čobanina odnese u ambis i odmah stane. Tako njega vila kazni što je odao tajnu.