Žena koja sivilo pretvara u boje

Slikarka, pjesnikinja, nastavnica likovnog, bibliotekarka koja pretvara sivo u dugine boje, staro u novo…

Starim cipelama, tašnama… udahnjuje novi život i novu upotrebnu vrijednost. Obožava prirodu, pa je i to možda razlog što voli da radi sa prirodnim materijalima, ali i da ,,pedala” biciklom u slobodno vrijeme ne samo nikšićkim ulicama, već i po ruralnim krajevima uživajući u bojama i koloritu pejzaža.

,,Žena jarkih boja” i pojavom se izdvaja u sredini koja je okružuje. Umjetnička duša Zorica Baltić Ivanović je, čini se, umjetnički mix Dalija, Varmera, Vita Nikolića… Njen život i njena ,,drumovanja” su umjetnost u pokretu.

Naša sagovornica smatra de se duša rađa samim danom rođenja, a njen dan rođenja, u šali izgovara, su Ljetnji vračevi Kozma i Damjan, pa kako kaže možda ima nekog značenja u tome što je takva kakva jeste.

,,Na stranu pomenuto ja sam oduvijek nekako bila bliska svim poljima umjetnosti i tu nalazim mir one duše s početka, bilo da stvaram likovne radove ili riječju iskažem trenutni osjećaj ili da umjetnost tražim u radovima svojih učenika svuda se osjećam dobro i kao svoj na svome.”

Životni put naše sagovornice i njena posebnost su krenuli od djetinstva i kasnije kao učenica u osnovnoj školi kad je kako kaže nekako znala da je put vodi u likovnost.  Sve likovne umjetnosti su joj vremenom postale nekako bliske. Ona ipak izdvaja primijenjenu umjetnost – dizajn gdje potpuno pronalazi sebe.

Baltić-Ivanović se već dvadesetak godina druži sa djecom u Župi Nikšićkoj gdje je u Osnovnoj školi ,,Dušan Bojović’’ nastavnica likovnog, ali i bibliotekarka. Na pitanje ,,Kako je takvoj duši bilo pronaći mir u jednoj ruralnoj sredini kao što je Župa? Baltić-Ivanović odgovara: ,,jednostavno, lako i sa zadovoljstvom, jer sredina kao što je Župa pokreće i  rekla bih i provocira da se  daje maksimum sebe.’’

Zasigurno je Župljanima bilo neobično prije dvadesetak godina vidjeti nastavnicu ekscentričnog izgleda. Ipak, Zorica je uspjela sačuvati svoju autentičnost pa je ova sredina nije uspjela promijeniti već su se kako ona smatra mijenjali uzajamno. Ona je kako kaže svojim umijećem uspjela podstaći Župljane da vide ljepotu oko sebe, a oni iskrenim radom i prihvaćanjem onoga što im stvara inspiraciju i zadovoljstvo urađenim.

Njena ekcentričnost vidi ljude u Župi dušom i trenutkom. Baltić-Ivanović kaže da je to još jedna borba neprestana

,,Ja ljude doživljavam dušom i trenutkom koji provedem u njihovoj blizini, a ta blizina i taj trenutak u Župi traju već duže od dvije decenije, pa sam samim tim dovoljno rekla, a borba jeste neprestna kako bi se sačuvalo sve ovo što smo zajedno stvorili i ostvarili i idemo dalje još jednu deceniju obojenu bojama. ”

Protiv sivila i sumornih kutaka, kojih svakako ima u ruralnim sredinama kao što je Župa Baltić-Ivanović se bori bojama, vitražom, muralima, poezijom…? Čini se da je to vječna borba, a da je ona na toj misiji. Ona je ubijeđena da će boje konačno pobijediti sivilo: ,,Sigurna sam da se entuzijazmom i radom, onim radom sa voljom i inspiracijom sivilo pobjeđuje, a Župa je prostor koji stvaramo odiše ljepotom življenja.

Baltić-Ivanović je svojim dolaskom u školi u Župi počela da pretvara staro u novo. To je uradila ne samo u biblioteci i školi u kojoj radi već se ta magija prenijela i na njen, možemo reći i drugi život. Pronašla se i u simbiozi i igri vune i boja iz koje nastaju najdivnije kreacije. Ovo je čini se još jedan njen život. I opet ekcentričnost iskazana kroz krugove, trouglove, dalijevske forme, oko svevideće…

,,Svako ko se bavi poslom prosvjetnog radnika želi ostaviti iza sebe trag i  svoj rukopis kroz generacije koje učim vrijednostima, pa tako i ja i čini mi se da pomalo i uspijevam u tome.’’, ponosno priča Baltić-Ivanović.

Ona se prisjeća dana kad je došla u Župu sa, priznaje, ne mnogo očekivanja.

,,Kada sam došla ovdje da radim iskreno nijesam mnogo očekivala, niti se nadala da ću ostati ovoliko dugo i pronaći sjajne talente i odlične ljude među djecom. Sjećam se svojih talentovanih učenika i sa pojedinima od njih sam u kontaktu i pratim njihove uspjehe. Dušan Tomić je jedan od tih učenika koje želim pomenuti i on je završio likovnu akademiju i kao znak pažnje uradio je logo naše škole. Tu su građevinski inženjeri, arhitekte Milena Marojević, Novo Jokić, Marko Popović, kao i sjajne medicinske sestre i veliki likovni talenti Vesna i Vera Laketić, gimnazijalka Milica Mandić…  Ima još njih mnogo više i niko od njih se neće uvrijediti što ih nijesam pomenula, jer znaju da ih pamtim i poštujem.’’

Baltić-Ivanović je prije par godina bila spremna da pomogne talentovanim župskim ženama da pronađu sebe u nekoj vrsti umjetnosti. Ipak ta ideja još uvijek ne živi, jer kako kaže naša sagovornica ,,prosto postoji neka blokada kod žena u ovoj sredini koju ja ne mogu da definišem, možda nedostatak vremena ili ambicije da se krene u nešto što nije svakodnevica. Ipak se nadam da ćemo pokrenuti i početi raditi nešto vrijedno pomena.’’

Na kraju razgovora naša sagovornica poručuje da je i dalje u misiji kako prekrečiti sivilo i probuditi kreativnost u sredinama kao što je Župa da bi potekao izvor talenata.

,,To je rekla bih ona borba neprestana i dok sam ja ovdje sivila će biti sve manje, a talenti će se rađati i rasti u najljepšim bojama Župe.”

Novi pogled na vaš rad

Mjesto za reklamu (365 x 270 area)
Najnovije

Prijavite se na newsletter

Želite da budete obaviješteni o novim vijestima? Prijavite se na Newsletter

Facebook
Twitter
Email
WhatsApp

Istaknute kategorije

Budite inspirisani svakom našom pričom koju ćete pročitati

Cilj ovog portala je da promoviše jedan od najlepših krajeva u Crnaoj Gori i svakom mještaninu Župe obezbijedi pravovremeno informisanje

Scroll to Top