Sudbina sjevera Crne Gore manifestovana u velikoj migraciji stanovništva uveliko pogađa i Župu. Praksa neulaganja u mjesta poput Župe ostavila su nesagledive posledice na razvoj tih krajeva. Najviše od svih tih mjesta do sada je kroz bogate prirodne resurse dala Župa. Milioni eura bespovratno su otišli iz ovog kraja povlačeći za sobom i stanovništvo ‘’trbuhom za kruhom’’. A hljeba im nije bilo u Župi i pored brojnih poljoprivrednih resursa. To znaju oni koji su ostali.

Loša praksa koja je počela u komunizmu i nastavila u savremenom neo liberalizmu pogodila je Župu gore od ijedne sušne godine. Neriješena infrastrukturna pitanja, velika nezaposlenost, naročito manifestovana uništavanjem proizvodnje u dva nikšićka giganta Željezari i Boksitima, isisali su iz Župe dobar dio dobrih kadrova na kojima je mogao da počiva dalji razvoj.

Mnogim normalnim državama bi bio alarm da poslije popisa vide kuda sve to vodi. Mnogim da, ali kod nas još uvijek to izgleda nije slučaj. Da je tako govore statistički podaci o kretanju broja stanovnika Župe. Od 1991. Župa doživljava značajan pad stanovnika, pa od 4415 koliko je imala osamdesetih godina ovaj kraj dolazi do sadašnjih 3714 stanovnika.

Ovakav pad stanovnika bio bi povod za svaku vladu da izvrši detaljnu analizu zašto je to tako u mjestu koje ima toliko prirodnih bogatstava. Ta analiza ne bi zahtijevala neku posebnu stručnost, jer je odgovor vidljiv na svakom koraku u samoj Župi. Neriješena vodovodna infrastruktura, neriješena komunalna infrastruktura, ekološki problemi dodatno usložnjavaju bavljenje poljoprivredom i turizmom stvarajući pri tom nezaposlenost.

Pored ovih problema dodatni problemi, koji su došli sa tranzicionim promjenama, poput velikog stepena korišćenja opojnih droga, ovaj kraj dovode na rub egzistencije ubijajući u stanovništvu bilo kakvu želju za promjenama. Poremećeni odnosi u društvu ostavili su za sobom i veliki procenat stanovništva koje je neoženjeno ili neudato što dodatno usložnjava i ostale probleme.

U čitavom ovom haosu kao da to odgovara onima koji bi i dalje da crpe resurse najviše zbog svojih interesa. I oni svojim ponašanjem ili neponašanjem to Župljanima jasno stavljaju do znanja. Dugogodišnje manipulacije koje su obavljane preko mjesne zajednice bile su u službi opstanka na vlasti, a ne nikako razvoja.

Kada se ovim problemima priđe sa stanovišta statistike stvari postaju jasnije zašto su Župljani tu gdje jesu.

Ključ leži u obrazovanju, u načinu vaspitanja i ophođenja prema problemima zajednice u kasnijoj fazi. Pored svih škola i obrazovanja statistika opominje.

Prema podacima sa popisa iz 2011. u Župi bez ikakve završene škole imaju 93 stanovnika, od kojih je i 50 nepismenih, sa nepotpunom osnovnom školom 367, sa završenom osnovnom školom 776, sa srednjiom školom 1578.

Sa fakultetskom diplomom i diplomom magistra ili doktora ukupno 187 od kojih vjerovatno do 2016. godine nije nastanjeno u Župi najmanje 60%.

Ovo tijesto od koga se pravi župski razvoj ne izgleda nimalo sjajno. Krajnje vrijeme za zaustavljanje ovih negativnih proceca u Župi je došlo ukoliko ne žele da na sledećim popisima ostanu bez polovine stanovništva. Da to ne daju Župljani su i poručili nekoliko puta. Međutim da bi se proces umiranja zaustavio neophodna je zajednička akcija svih faktora u župskom društvu. Svako u svom domenu. I škola i poljoprivrednici i Mjesna zajednica i organizacije civilnog društva i privrednici koji rade u Župi moraju biti na istom zadatku. Zaboraviti podijeljenosti, razlike, svoje sitne interese i okrenuti se razvoju svoga zavičaja. Ovaj apel se posebno odnosi na onih 187 koji bi trebali da nose ovo društvo, a to ne rade nego se ponašaju kao da ne umiju i ne znaju.