Zašto su dosadašnje vlasti na Župu gledale i zašto još uvijek gledaju na Župu kao rudokop, pusti poligon gdje najviše smetaju ljudi koji vole svoj zavičaj? Dugo godina čak i za vrijeme postojanja Opštine župske komunistička vlast je postavljala i mijenjala rukovodstvo kako i koje joj je odgovaralo. Poslije gubitka statusa opštine vlasti su dirigovano birale poslušnike spremne da idu protiv interesa  zajednice čak i da u Župi ne ostane niti jedan stanovnik.

Nezajažljiva želja za veleposjedništvom Župe koja je vjekovima dolazila iz Nikšića, a podržavana poltronstvom manjine u samoj Župi samo se po formi razlikuje od veleposjedništva Verizovića koji su dugo vjekova obitavali u Župi. Istorija se izgleda nikad ne odigrava na isti način. Jednom kao tragedija drugi put kao farsa.

Pokušaji uništavanja eksploziva, ekološki incidenti, nerekultivisani rudokopi, pokušaji da se  u Župi otvore deponije, nezajažljivo odvoženje prirodnih bogatstava uvijek su Župi donosili oni koji su nastali iz i od Župe i plemena Nikšića.

Vrijeme kad su istjerani Verizovići značajan je datum u župskoj istoriji kad je župski narod poslije vjekova borbe pokazao da ne želi haračlije. Župski narod je pokazao svijest i izborom nove mjesne zajednice koja već duže poručuje isto. Župljani nijesu izgubili nit suprostavljanju haračlijama. Bez obzira na postojanje kukolja taj duh narasta. I kulminira sa neželjom Opštine Nikšić da joj vrati bar dio sredstava.  Župa ne želi da plaća harač. Župa samo traži svoje. Župa ima pravo na budućnost i svi oni koji bi željeli da ovo mjesto nema onih koji bi im se suprostavili neka budu uvjereni da je to nemoguće bilo kroz vjekove, pa ni danas.

Jovo Radulović