Župska poezija
Milosav Čvorović je rođen 1956. godine u Zagradu u Župi. Diplomirao je na Filozofskom
fakultetu u Nikšiću, Odsjek za srpskohrvatski jezik i književost.
Objavljivao je poeziju u „Univerzitetskoj riječi“, „Mladosti“, „Nikšićkim novinama“ i „Indeksu“.
Dobitnik je prve nagrade „Nikšićkih novina“ za poeziju 1986. godine.
Objavio je knjigu „Put u Mantineju“.
Izabrali smo neke od pjesama. Ostale možete pročitati na sajtu www.montenegrina.net
OPOMENA
Pamti miris dara na stolu,
blagost tišine iza braga,
tamo još ima lijeka rođenom bolu,
s tuđeg vrela ne dolazi snaga.
Ne zaboravi toplo rame kamena
na koje si stavljao ruku,
tamo još ima svjetlosti i plamena
kad čežnja tone u noć gluhu.
Sanjaj jutra srebrni zrak
što budi milujući lice,
pa će nestati sa snova gluhi mrak
i čućeš u zavičajnim šumama ptice.
Vrati se prvoj stazi
kojom si krenuo u svijet
goloruk i mali.
Ne daj vrt djetinjstva
da spale zaborava mrazi,
neka te čeka kad zadnjoj luci
donesu vali života brod.
Tu hlad je čudesne voćke
gdje zri od svih veći
i kao očinska milošta rijedak plod.
Tu ćeš poslednji put
licem k suncu leći,
i sklopiće se nad tobom
kao majčini dlani
rođeno nebo čisto.
Kroz grane bora čućeš
divljega vjetra dah.
Iz urne uspomena
sipaće zlatan prah.
Ti i grudva zemlje na srcu
bićete isto.
VELIKI PUTNICI
Starcima iz mog zavičaja
Njihov svijet je jasno omeđen,
nema lutanja, svi znaju putokaze
i žive tako život određen
hodeći predaka poznate staze.
Traju tiho na goletima surim
šibani vjetrima ko oštra trava planinska
težačke dane pod nebom tmurnim
i niže se suđenih godina niska.
S putovanja se brzo vrate u svoje međe
gdje su krčili i šume žive
da bi korijen svoj pustili dublje
jer začas moćni namršte vjeđe
i iznenada ratne planu zublje.
Za jedno putovanje se dugo spremaju
i zato se čitavog života trude
da im se na Velikom ispraćaju
reče da spadaju međ prave ljude.
Toga se puta niko ne boji
u međe groblja starog
nema tuđeg i stranog
svi su naši i svoji.
To smrt i nije no kratak rastanak samo
svi ćemo jednom, kažu, otići tamo,
pa pričom brišu prah zaborava
sa starih likova i vremena što spava.
DOBRO JUTRO
Sanjam – došla si!
i puca led na jezerima duše
a na oblaku spreman
orkestar žutih truba.
Budim se –
to jutro svjetlokoso
kraj uzglavlja mi stoji
i čujem stari sat
i traje stari bol…
Najnovije
Župa – vječna zublja vječne pomrčine, nit’ dogori niti svjetlost gubi
September 16, 2024
No Comments
Župljani poručili: Zaražena grla neće proći do Rakočice
September 16, 2024
No Comments
Hoće da kopaju zaražene krave na slivu voda 3 opštine?
September 13, 2024
No Comments
Pokupili svoje nedjelo i ponijeli ga na drugo mjesto
September 5, 2024
No Comments
Prijavite se na newsletter
Želite da budete obaviješteni o novim vijestima? Prijavite se na Newsletter
Facebook
Twitter
Email
WhatsApp
Istaknute kategorije
Budite inspirisani svakom našom pričom koju ćete pročitati
Cilj ovog portala je da promoviše jedan od najlepših krajeva u Crnaoj Gori i svakom mještaninu Župe obezbijedi pravovremeno informisanje
