Iako je jedna od najvećih mjesnih zajednica u Crnoj Gori, Župa Nikšićka se već godinama bori sa problemima koji je okupiraju. Jedan od njih, djelimično izazvan od strane prethodnih uprava Mjesne zajednice, njihovom nezainteresovanošću ili privatnim interesima, jeste uvođenje stečaja u Zemljoradničku zajednicu Župa. Zadružna zajednica “Župa“, koja je godinama unazad veoma uspješno poslovala, dovedena je na nivo propadanja i nemogućnosti samoodrživosti, te je tako odlukom Privrednog suda pod stečajem od 20. marta 2014. godine. Firma Veletex iz Podgorice pokrenula je postupak povjerilačke naplate dugovanja u iznosu od 19 000 eura. Osim nje, Zadruga ima veća dugovanja prema Erste i Crnogorskoj komercijalnoj banci, čija su potraživanja 30 000 i 150 000 eura. Priznata potraživanja, bez kamata, iznose ukupno 458 000 eura.

Tadašnji direktor Zadruge, Dragan Marojević, pozvao je zadrugare na sastanak radi upoznavanja sa finansijskim poslovanjem u martu 2014. godine, ne pominjući im, kako zadrugari tvrde, da je ona već pod stečajem. Razočarani, samim direktorom i upravom, koji su dozvolili da jedno preduzeće koje je dopinosilo razvitku poljoprivrede i same mjesne zajednice, sa stalno zaposlenim osobljem, odlučili su da traže novi sastanak sa direktorom kako bi im donio detaljne izvještaje i zapisnike o radu i poslovanju Zadruge.

Međutim, njihova očekivanja su iznevjerena jer su dobili samo papir sa statistikom ispisanom hemijskom olovkom, sa okvirnim objašnjenjima za sve četiri godine poslovanja dok je Marojević bio na poziciji direktora. Odlučili su da podnesu krivičnu prijavu 23. marta 2014. godine, kako bi Ministarstvo Unutrašnjih poslova izvršilo finansijsku kontrolu zbog velikog dugovanja, sa kojim nijesu bili upoznati. Kako je navedeno u krivičnoj prijavi, finansijski izvještaj je bio nepotpun, postojala je sumnja da se od osnivanja zadruge nelegalno poslovalo, te da od strane rukovodećih organa i direktora nijesu obavještavani o poslovanju zadruge. Tvrdili su da je sami izbor direktora izvršen mimo njihovog znanja i volje, a uz podršku užeg kruga ljudi koji su njegovi bliži saradnici. Osnovno državno tužilaštvo u Nikšiću odgovorilo je da na osnovu prikupljenih obavještenja nijesu našli osnov za pokretanje krivičnog postupka protiv bilo kog lica zbog kojeg se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, te da ukoliko nijesu zadovoljni odlukom ovog tužioca imaju pravo da podnesu krivičnu prijavu protiv određenog lica za koje smatraju da je odgovorno za određeno krivično djelo. Zadrugari, obeshrabreni ovakvom odlukom, odustaju od daljeg ličnog podnošenja krivične prijave.

Ipak, Marojević kaže da su ovo samo prazne priče. Po njegovim riječima sve knjige, računi i zapisnici su vođeni kako treba i predati računovodstvu. „Ja sam ponosan na svoj rad tamo. Neki taj rad osporavaju, kude, neki me podržavaju, ja sam dao svoj maksimum. Najbolje godine života su mi prošle tamo, tako da sam tu ja najviše izgubio.“ rekao je on.

Kako kaže bivši upravnik zadruge – jedna nerodna godina je sve promijenila. Marojević smatra da je presudna bila 2008. godina. Sa gubicima se nijesu uspjeli izboriti. Kako kaže za sadnju sjemenskog i konzumnog krompira, uloženo je na 18 hektara zemlje po 5 hiljada eura, što iznosi 90 hiljada eura. Od toga je realizovano 70 tona po prodajnoj cijeni od 55 centi. Od tog minusa je sve krenulo nizbrdo. Sa velikim problemima borili su se podizanjem kredita, koji takođe nijesu uspjeli da izmire.

Trenutni predsjednik Mjesne zajednice Župa Nikšićka, Dragoljub Radulović, objasnio je da detaljne analize o stanju u kom se zadruga nalazi prije preuzimanja funkcije ni prethodni direktori nijesu napravili, te da to nije jedina uprava koju je zadruga imala već da postoji i upravni odbor i skupština zadrugara. „U tom lancu su zakazali svi. Od skupštine, upravnog odbora do direktora, jer niko nije vodio računa. Mislim da upravni odbor nije bio u toku sa svim, i da se nije mnogo interesovao. Ono što je opterećivalo Zadrugu, po mom mišljenju, je broj zaposlenih kojima se nijesu redovno ni isplaćivale plate, ni porezi, ni doprinosi.“

Nezainteresovanost izvršnog odbora Marojević pravda time što su sve funkcije bile na volonterskoj osnovi. Zakon koji je tada važio nije im davao nikakve obaveze, stoga oni nijesu bili uključeni previše. Takođe, više puta je, po njegovim riječima, pozivao zadrugare na sastanak, ali zbog slabog odziva nije ostvaren kvorum sjednice. Dodao je da je revizija stanja jako skup proces, te iz finansijskih razloga nije napravljena kada je došao na tu poziciju.

Uvođenjem stečaja svi zaposleni su na birou rada. Iako su imali zakonske uslove, niko od njih nije ostvario svoja prava, jer nijesu uplaćivani porezi i doprinosi, kao ni njihov radni staž. Radnici koji su stekli uslov za penziju nadaju se da bi prodajom dobili ono što ih sleduje jer su u prvom naplatnom redu. Međutim, Marojević kaže da su stari radnici koji su bili tu još od kad je to bilo vlasništvo PTK ipak ostvarili prava i dobili penziju, a da je manji broj njih na birou. Nijesu dobili otpremnine koje su ih sledovale, jer jednostavno nije bilo novca da se isplate.

Prema oglasu o prodaji, 11-om po redu od uvođenja stečaja, oko 44 hektra zemljišta, blizu hiljadu kvadrata višenamjenskih objekata, kao i osnovna sredstva kojima je zadruga opremljena i roba na zalihama, procijenjene vrijednosti od 1.400 000 eura, prodaje se po početnoj cijeni od 658 000 hiljada eura. Stečajni upravnik, Rade Mijović, je na pitanja o stečajnom procesu, kako kaže, odgovorio koliko je u njegovoj mogućnosti i u skladu sa zakonskim ograničenjima. On je angažovao agenciju koja je napravila reviziju i došla do preciznih podataka stanja u kojem se Zadruga nalazila.

Kako se spekuliše među zadrugarima, čeka se da cijena zadruge bude na jako niskom nivou kako bi se prodala jednoj od vodećih industrija mesa iz Crne Gore. Mijović je rekao da kao jedina osoba koja ima ekskluzivno zakonsko pravo na informacije o interesantima, nema saznanja o posebnom interesovanju. Obraćao se i slao ponude svim većim poljoprivrednim lancima, kao i privrednim subjektima i pravnim licima koji bi mogli biti zainteresovani, ali da do sada nije bilo odgovora ni od jednog. “Na objavljenim oglasima za kupovinu nekretnina nije se prijavio nijedan ponuđač. O namjeri oglašavanja prodaje te imovine obavještavani su svi veći trgovački i proizvodno-trgovački lanci iz Crne Gore a i iz okruženja. O prodaji te imovine obavještavani su privrednici iz Crne Gore, okruženja, a i privrednici koji vode porijeklo iz Župe.“, naveo je Mijović.

Prema Centralnom registru privrednih subjekata Crne Gore (CRPS), na spisku lica u društvu nalazi se 13 osoba. Ovo je izazvalo nedoumicu kod zadrugara, koji su željeli da saznaju šta je sa ostalih 203, koji su jednako učestvovali u osnivanju zadruge.

Stečajni upravnik je objasnio: „Svi oni imaju jednaka prava, sve ih jednako sleduje. Jedina razlika između njih je što se tih 13 vode kao osnivači u tom registru. Prava ostalih niko ne može da ospori, jer se u knjizi zadrugara nalaze njihova imena i svi su pred zakonom jednaki. Postoje dva ili tri lica koja su imala veći ulog, ali svi imaju jednaka prava ukoliko dođe do prodaje i naplate potraživanja, čemu se nadamo.“

Sumnje takođe postoje i oko vlasništva Zadruge. Sadašnji predsjednik mjesne zajednice je podnio zahtjev za objašnjenje, ali je dobio odgovor da je imovina prenesena sudskom odlukom u privatno iz vlasništva PTK. „ Kako i na koji način, i je li zakonskim putem, meni još uvijek nije jasno“, rekao je Radulović.

Ostaje žal za izgubljenim mogućnostima i dobrobitima koje je moglo donijeti ovo poljoprivredno preduzeće. Smatra se da je samo na štetu Župe to što ne radi ništa, što su svi prostori zatvoreni a ni zemljište se ne obrađuje u punom kapacitetu. Biće kupljena za veoma nisku cijenu, ako se iko zainteresuje. Radulović je dodao da mu je izrazito žao što Mjesna zajednica nije dovoljno finansijski jaka da kupi Zadrugu, te da se nada da će to pitanje uskoro biti riješeno, da će se uskoro naći kupac koji će pokrenuti neku proizvodnju.

Nedavno je u ovoj mjesnoj zajednici je pokrenut postupak povratka statusa opštine, što bi pomoglo da se uspostavi lokalna samouprava koja bi se bavila i ovim problemom.

Jelka Filipović